VUČIĆEV NEW DEAL ZA SRPSKU POLJOPRIVREDU I PRIVREDU
(Vučićev zato što u ovom trenutku samo ga on može sprovesti)
Piše: Rafail Ruskovski
POLAZNE PRETPOSTAVKE
Najbrži način ulaganja i vraćanja novca u Srbiji je u poljoprivredu. U poljoprivredi je najbrže ulaganje i vraćanje u veštačko đubrivo. Naime, neosporno je da ratarstvo u Srbiji troši ukupno godišnje tek 20% potrebnih količina veštačkog đubriva. Naime, na četiri miliona hektara, koliko ima u Srbiji hektara, godišnje se upotrebi tek oko 250 – 300 hiljada tona, a realna potreba prema agrotehničkom minimumu je dva miliona tona. Zemljoradnici đubrivo ne uzimaju ne zato što ga nema na tržištu, već zato što je za njih preskupo. Trenutna cena prosečne formulacije je 50 dinara za kilogram. Da bi ga zemljoradnici upotrebljavali potrebno je da njegova cena bude na nivou 25 dinara za kilogram.To znači da bi država trebala da po jednom hektaru upisanom u registar poljoprivrednih gazdinstva subvencioniše sa 25 dinara po kilogramu, a najviše 500 kg po hektaru. Na milion i po hektara trošak države bio bi 37,5 milijardi dinara.
KALKULACIJA INVESTICIJE
Država 37,5 milijardi ulaže u prvom kvartalu tekuće godine. Pošto se đubrivo kupuje za 70 milijardi dinara, od PDV-a prilikom prodaje država dobija sedam milijardi dinara. Upotrebljeno veštačko đubrivo po hektaru stvara veći društveni bruto proizvod za oko 60 hiljada dinara po hektaru. U zavisnosti od kulture on se kreće od 45 do 80 hiljada dinara kod intenzivnih kultura. Kada na jesen poljoprivredna gazdinstva, kojih u Srbiji ima oko 300 hiljada registrovanih, a preko 500 hiljada stvarno prisutnih, ostvare taj uvećani prihod, oni će novac potrošiti u Srbiji. Najčešći artikli koje kupuju zemljoradnici su, na sreću države, akcizni proizvodi: derivati nafte, cigarete i alkoholna pića. Svi drugi proizvodi koje će oni kupiti oporezivani su sa 20% PDV, a u manjem broju sa 10% PDV. Tako možemo računati da od 60 hiljada novostvorene vrednosti država do kraja godine po jednom hektaru preko poreskih obaveza naplati najmanje 20 hiljada dinara, što pomnoženo sa milion i po hektara iznosi 30 milijardi dinara.
REKAPITULACIJA
Dakle, država u prvom kvartalu „pozajmi“ poljoprivrednim gazdinstvima 37.5 milijardi a do kraja godine u svoju kasu vrati 37 milijardi. Efekat novostvorene vrednosti na 3 miliona hektara je 180 milijardi dinara. Iz te novostvorene vrednosti poljoprivredna gazdinstva bi ojačala svoju ekonomsku snagu, platila poreske obaveze, dug javnim preduzećima i počela da troše proizvode industrije Srbije, što je osnov za realizaciju domaće industrije. Ukoliko se program realizuje na milion i po hektara novostvorena vrednost je 90 milijardi dinara, što je veliki ekonomski efekat, bez ikakvog ulaganja države. Ovakve mere su potrebne u sledeće tri godine, jer posle toga gazdinstva će biti osposobljena da sama stvaraju višak iz koga će finansirati svoju proizvodnju.
PROŠIRENO DEJSTVO
Realizacijom ovog projekta država dobija podsticaj i za sve druge delove društva. Naime, ovom merom rod naprimer kukuruza neće biti 8 nego 12t po hektaru. Zemljoradniku je svejedno da li je prodao 8t kukuruza po 15 dinara ili 12t po 10 dinara. Ekonomski efekat je isti, ali sa smanjenom cenom kukuruza tovljači stoke mogu isporučiti svoj proizvod jeftinije, a time i klanice mogu smanjiti cenu mesa u prodavnici. Ovom merom cena svežeg mesa bi mogla pasti i za 25%, a pošto penzioneri pola svoje penzije troše na hranu, dakle ne samo meso, već i voće i povrće, na ovaj način njihova penzija bi bila uvećana za 12% prosečno. Dakle, ulaganje na početku proizvodnog lanca osetiće i konačni ili krajnji potrošači, a to su pored penzionera i radnici u javnom i privatnom sektoru. Kalkulišući taj efekat mera je dvostruko značajnija od gore navedenog ekonomskog efekta direktnog ulaganja. Sprovodeći ovu meru, domaći poljoprivredni proizvođači bi se izjednačili sa cenama evropskih poljoprivrednika i izbegli konkurenciju stranih poljoprivrednih proizvoda. Ova mera je potrebna mimo redovnih dosadašnjih subvencija u poljoprivredi, koje su, nažalost, najmanje u regionu i u Evropi.