Leskovac, 23. jun 2015.
Izvor: Večernje novosti
- Velike muke srpskih proizvođača povrća – cena je zbog viška i uvoza drastično opala pa je teško naći kupce. Otkupna cena pala na dva dinara.
Leskovački povrtari su prošle nedelje prodavali krastavac za dva dinara po kilogramu. Ispostavilo se da ni po toj ceni nisu našli kupce, pa je ogromna količina ovog povrća mogla da se iskoristi jedino kao hrana za stoku.
Razlog što je ćar pojeo vajdu je promašena investicija. Ispostavilo se da su mnogi povrtari povećali površine pod krastavcem, nadajući se prošlogodišnjoj odličnoj ceni ovog povrća. Nažalost, prošle nedelje, povećana ponuda oborila cenu ove kulture prvo na pet, a zatim i na pomenuta dva dinara za kilogram. Proizvođači su krastavac morali da bace ili su ga koristili za ishranu stoke, a mnogi su odlučili da dignu ruke od ove proizvodnje. Oni smatraju da je niskoj ceni doprineo uvoz krastavca iz Makedonije, Grčke i Albanije, a iskusniji ipak, priznaju da je ključnu ulogu u padu cene odigrala nepromišljenost. Korist će imati samo oni koji imaju gde da sačuvaju svežu robu.
– Mnogi su povećali sadnju krastavca, a pojedini ne tako mali proizvođači su čak pet puta povećali proizvodnju. Samo je višak domaće robe nakratko oborio cenu. Ja sam svoje proizvode uskladištio, jer imam hladnjaču, i sad je prodajem po 15 dinara za kilogram, ali tu mogućnost mnogi nisu imali – objašnjava Jovica Stojković iz Navalina, lider u povrtarskoj proizvodnji na jugu Srbije.
Njegova procena je da je u najvećim povrtarskim selima skoro četiri petine proizvođača odlučila da počupa zasade krastavca, a u plastenicima će zasaditi nove kulture i pokušati da ostvare bolju zaradu.
– Ovo je još jedna potvrda da nam je neophodna saradnja na planu planiranja proizvodnje i organizovane prodaje odnosno otkupa. O tome se govori godinama, ali se nije daleko odmaklo. Proizvodnja je stihijska i naš proizvođač ide iz krajnosti u krajnost. Ili širi zasade a da se pita da li to može da proda ili odmah odustaje od proizvodnje – kaže Stojković.
LOŠ NASTUP NA TRŽIŠTU
Kako kažu u Ministarstvu poljoprivrede, jedan od glavnih razloga je loša organizovanost proizvođača i udruženja, kako bi imali zajednički nastup na tržištu.
– Oni ne mogu da isporuče dovoljne količine krastavaca u jedinstvenom pakovanju, kvalitetu i ceni, iako raspolažu tom robom – objašnjavaju u resornom ministarstvu. – Zbog toga, trgovinski lanci i industrija, umesto da nabavljaju ovo povrće od većeg broja malih proizvođača u zemlji, uvoze krastavce ujednačenog kvaliteta i pakovanja iz susednih zemalja. Bitan je i sezonski karakter srpske poljoprivrede, odnosno da povrće stiže u određeno doba godine.