Prof. dr Miroslav Malešević (Poljoprivredni fakultet)
Ranije nego u prosečnim godinama pšenica ulazi u fazu vlatanja, tj. porasta u stablo. To je posledica veće sume temperatura koju su biljke nakupile tokom jeseni i zime. Vlatanje ili kolenčenje znači prelazak biljaka u generativnu fazu kada se formiraju broj klasića u klasu, broj cvetova u klasiću i reproduktivni organi u cvetovima. Proizvođači vlatanje mogu prepoznati tako što pod prstima mogu napipati prvo kolence (nodus) stabla neposredno iznad površine zemljišta. U suštini, vlatanje označava porast u stablo, odnosno to je momenat kada prva (donja) internodija iznosi na površinu zemljišta ostale internodije (4) i budući klas koji se nalazi na začetku vršne internodije.
Ova faza je veoma važna za formiranje potencijala za prinos jer se u potpunosti menja tok rasta i razvića pojedinih organa. Pored porasta stabla, naglo će se razvijati lisna masa (fotosintetička površina), lagano se obustavlja rast korenovog sistema u korist nadzemnog dela biljke. Biljka povećava potrošnju vode i usvajanje hranljivih materija i pojačava fotosintetičku aktivnost, tj. stvaranje organske materije. Pšenica ima veće zahteve za dužinom dana i intenzitetom svetlosti kao i prema temperaturama vazduha. One treba da budu iznad 15 stepeni (do 20°C), dok je biološki minimum u ovoj fazi 10 stepeni (sve temperature ispod ove štete budućem prinosu). Faza vlatanja se poklapa sa Zadoksovom skalom 30-39 koja je povezana s primenom pojedinih pesticida.
Tehnologija gajenja pšenice je koncipirana prema potrebama biljaka, pri čemu treba voditi računa o klimatskim i zemljišnim činiocima. Naročito je važna mineralna ishrana biljaka kako azotom (N), tako i fosforom i kalijumom (P i K). Do faze vlatanja svi hranljivi elementi su morali biti u zemljištu, u zoni korenovog sistema pšenice, tako da u periodu najintenzivnijeg usvajanja budu pristupačni. Podsetimo, da bi pšenica ostvarila prinos od oko sedam tona po hektaru (uz isti prinos slame), ona treba da usvoji oko 170 kilograma azota, oko 70 kilograma fosfora i oko 135 kilograma kalijuma po hektaru. Od ovih količina NPK, samo 20 odsto se usvoji u jesenjem delu vegetacije. Najveće količine NPK hraniva se usvoje u fazama intenzivnog bokorenja i tokom vlatanja, čak oko 60 odsto hraniva, i to u roku 45-50 dana. Prema tome, sada je poslednji trenutak da se količine azota dopune prihranjivanjem. Za fosfor i kalijum je kasno, jer se oni mogu dati samo pre osnovne obrade.</p><p style=“text-align: justify;“>Iz navedenih razloga u ovom trenutku na poljima vlada veliko šarenilo u pogledu stanja, odnosno useva. Nedostatak, najčešće azota, lako se uočava. Biljke gube intenzivno zelenu boju na starijim listovima, zaostaju u porastu, a listovi su im kraći i kopljasti. Nedostatak fosfora se teže uočava, ali smo ga konstatovali na nekim parcelama. Biljke i u slučaju nedostatka fosfora zaostaju u porastu, a na vrhovima listova se uočava mrko-ljubičasta boja. Ne treba zaboraviti da nedostatak fosfora skoro potpuno ograničava usvajanje azota.
Nedostatak kalijuma nije registrovan u proizvodnji pšenice u Srbiji
Jasna je poruka proizvođačima da treba izvršiti korektivno prihranjivanje zotom. Takođe treba napomenuti da usevi zasejani posle optimalnih rokova (novembar) još nisu dostigli fazu vlatanja nego se nalaze u fazi intenzivnog bokorenja. I kod njih treba završiti s prihranom u narednih sedam do 10 dana
Vlatanje – porast pšenice u stablo
Najveće probleme ratarima zadaje nedostatak padavina. Zbog manjka padavina, manje su zalihe vlage u dubljim slojevima zemljišta, a lako pristupačni nitratni azot je ili u oraničnom ili najčešće u podoraničnom sloju zemljišta. Ova činjenica će kasnije uticati na snabdevanje biljaka vodom i hranivima, posebno ako vremenski uslovi budu nepovoljni (više temperature i loš raspored padavina tokom aprila i maja). Zato proizvođači treba da budu spremni i na eventualno prihranjivanje preko lista rastvorom đubriva UREA.
Đubrivo UREA ili AN?
Česte su dileme proizvođača koji izvor azota upotrebiti. Najpre treba reći da KAN nije zaboravljen već se savetuje njegova primena na kiselijim tipovima zemljišta (rN ispod 6,5), a to su zemljišta centralne Srbije. Imajući u vidu fazu rasta i razvića useva, momenat je da se prekine primena đubriva UREA i prihranjivanje dovrši AN-om. Ovo se preporučuje iz razloga sporije transformacije azota iz đubriva UREA i mogućnosti da na suncu i pri višim temperaturama dođe do određenih gubitaka azota. Đubrivo UREA treba upotrebiti za neki od jarih useva tokom predsetvene pripreme i odmah inkorporirati u zemljište
Zaštita useva je neophodna. Konstatovana je pojava pepelnice, pegavosti listova i drugih bolesti koje će se verovatno širiti i na mlađe listove. U konsultaciji sa stručnjacima iz oblasti zaštite bilja treba odabrati preparate i primeniti ih u skladu s uputstvom. Korovi se već masovnije pojavljuju i njih treba kontrolisati, imajući u vidu očekivani nagli porast pšenice. Izbor herbicida je veliki, pa se treba raspitati o spektru delovanja i cenama. Možemo konstatovati da sitni glodari nisu u potpunosti savladani. Poslednji je čas da se još jednom njive prođu i da se mamci primene tamo gde su rupe aktivne. Ne sme se zaboraviti da će miševi izvesti još dve generacije mladih do žetve. Žitni bauljar je ove godine pravio velike štete. Mnogi proizvođači ga nisu ni prepoznali. Ako pšenice jednostavno nema, a parcela se nalazi u blizini parcele na kojoj je prošle godine bila strnina, treba potražiti sažvakane ostatke listova pšenice i odmah obaviti tretman.
Vreme je za primenu regulatora rasta (cikocel, modus i sl.) na najbujnijim usevima, ukoliko se želi skraćivanje bazalnih internodija.
Posla oko mera nege ima zaista puno. Svaki ulazak u njivu nešto košta i to treba evidentirati. Evidentirajte i ono što je trebalo da se uradi ali nije. To će uticati na smanjenje prinosa. Ko će bolje proći, oni koji ulažu maksimalno da dobiju maksimalno mogući prinos ili oni koji "štede" preskačući neke mere i zakidajući na njima, videćemo za oko 100 dana