ZBOG KRAĐE U DRŽAVNIM ROBNIM REZERVAMA NAROD NEĆE BITI GLADAN
Novi Sad, 20.04.2022.
Sve bi bilo lakše za trgovinu žitaricama da Državne robne rezerve nisu odavno pokradene, o čemu smo pisali još 2009. i 2013. godine.
Naime, da je roba sa inventarskih listi ove državne kuće u silosima, sa plaćenim skladištenjem, ratari i trgovci bi danas bez po muke prodali svoju robu. Ovako, država ima dva zadatka: da obezbedi prehrambenu sigurnost nacije i da se bez milosti obračuna, u skladu sa zakonom, sa prekršiocima.Danas, kada svet drhti zbog nestašica i to u razvijenim zemljama, Vlada Srbije donosi pravilne odluke: bez razlike ko je vlasnik žitarica, nema opravdanja za izvoz ako te robe nećemo imati za naše potrebe i pokreće odgovornost za skladištare uz neophodnu nadoknadu štete. U ovoj poslednjoj kontroli Državnih robnih rezervi, u vremenu kada svet trese militantna kriza i kada Srbija vodi brigu da sačuva svoj narod, nema tih zasluga za pojedince ili kolektive kojima se može oprostiti krađa državnih žitarica.
Evo tekstova koje smo objavili još 2013.godine u listu „Gazdinstvo” i na našem portalu. Tada nije niko reagovao, iako se za tu mahinaciju znalo. Od dana kada smo naveli ove istine do danas bilo je dovoljno povoda da se celo poslovanje sagleda, kao i razlozi zbog kojih nisu obavljene detaljne kontrole.
***
Kako rade Državne robne rezerve?
PROVERA LAGERA DELIMIČNO OTKRIVA PREVARE
Beograd, 31. maj 2013.
Kako je „AgroServis” nedavno objavio, specijalne komisije Državnih robnih rezervi su krenule u proveru lagera pšenice kod svojih ovlašćenih skladištara. Razlog za ovaj posao je objavljena prodaja pšenice (stoji na lageru 1-2 godine) i dojava da su pojedini skladištari prodali državnu pšenicu.
Naš izvor iz Robnih rezervi tvrdi da je postojeća provera lagera kod osumnjičenih nestručna i nepotpuna, iako se u timu nalazi i tržišni inspektor, koji ima pravo na uvid u sve lager liste.
Zbog ovakvog ponašanja tržišne inspekcije moguće je da skladištar kao državnu prikaže zrno drugog korisnika silosa.
Prema dosadašnjem učinku komisije, desetak skladištara će, ipak, biti u situaciji da odgovaraju za nestalu robu, ali samo pod uslovom da se „jaki pojedinci iz Vlade ne umešaju u ceo postupak”, kaže naš sagovornik (ime poznato redakciji). On tvrdi da najmanje 62.000 tona pšenice postoji samo na popisu i da država u ovom času ne može da raspolaže sa tim zrnom.
U toku kontrole prvo je komisija na nekim mestima naišla na prazan silos, a onda je vlasnik uložio prigovor i tražio ponovni dolazak komisije da bi oni tada videli pristiglu robu kao državni lager.
Iako se zna da su pojedini silosi dobili status ovlašćenih skladištara, iako nisu bili završeni, neko bez bankarskih garancija, a postoji i slučaj da je skladištar bez silosa dobio i prodao robu za oko 60 miliona dinara, u samoj Direkciji o konkretnim slučajevima ne žele da govore, kao ni o dugovima nafte, metala, brašna, pa čak i o dugu od 1.200 tona šećera, koliko godinama duguje jedna od fabrika sokova.
Sporom intervencijom Državnih robnih rezervi jedan silos je otišao u stečaj, a iz njega je danima odvoženo državno žito na drugu lokaciju, a sada se vodi kao nestala.
Naš sagovornik tvrdi da bez operativaca i naklonosti rukovodilaca u Državnim robnim rezervama nijedna sumnjiva „operacija” nije mogla biti izvršena.
Skladištari koji su prodali državnu pšenicu na sve moguće načine žele da kupe vreme da bi iz nove žetve obezbedili zrno i sakrili prevaru.
Nekima su najavljene ponovne revizije, ali oni odgovaraju da silose dezinfikuju i da su 15 dana zatvoreni i da ne mogu da ih otvaraju. Ko će prihvatiti ovakvo obrazloženje, ostaje da se sačeka!
Najavljena smena direktora Rezervi Gorana Tasića je odložena zajedno sa promenama načelnika pojedinih sektora, jer se, navodno, od njih očekuje da pruže punu saradnju istražnim organima koji kontrolišu poslovanje ove državne institucije, u kojoj dve decenije nije izvršen fizički uvid u listu roba sa spiska. Ovog posla nije se prihvatio ni ministar Rasim Ljajić, čijem resoru pripadaju Državne robne rezerve.
Državne robne rezerve, inače, imaju potpisani protokol sa Kompenzacionim fondom Republike Srbije o korišćenju javnih skladišta za njihove potrebe. Ovaj fond trenutno ima 17 licenciranih skladišta koji imaju po dva usipna koša (moguće razvrstavanje kvaliteta) i što je još važnije čvrste garancije banaka za posao kojim se bave.
***
Kako vlada Vlada?
UKRADENO – 150.000 TONA ŽITARICA, A OTKUP PŠENICE SIMBOLIČAN
(juli 2013.godina)
Uz ranije objavljeni dug od 78.000 tona (46.000 tona pšenice i 32.000 tona kukuruza), skladištari su „ovakvom organizacijom posla", uz nemar Robnih rezervi, ukrali i prodali preko 150.000 tona pšenice i kukuruza, kupljenih novcem poreskih obveznika. Sa razlikom u ceni od samo tri dinara po kilogramu ostvarili su dobit od 450 miliona dinara, a usput su još primili nadoknadu iz državne kase za čuvanje pokradenog lagera.
Čedomir Keco
Koliko je, zapravo, organizovana zloupotreba postojanja i rada Državnih robnih rezervi, pokazuje i podatak do kojeg je došao naš list. Naime, samo pet skladištara državi duguje 69.000 tona kukuruza, a što nije i konačan spisak sa kojima nije upoznata javnost, niti Vlada, već je u opticaju manja cifra. Krađa kukuruza se dogodila prošle godine i ceo slučaj je sakriven. A da li je to bio interes i pojedinaca u Vladi, reći će istraga. Uz ranije objavljeni dug od 78.000 tona (46.000 tona pšenice i 32.000 tona kukuruza), skladištari su „ovakvom organizacijom posla”, uz nemar Robnih rezervi, ukrali i prodali preko 150.000 tona pšenice i kukuruza, kupljenih novcem poreskih obveznika. Sa razlikom u ceni od samo tri dinara po kilogramu ostvarili su dobit od 450 miliona dinara, a usput su još primili nadoknadu iz državne kase za čuvanje pokradenog lagera. Međutim, dobro upućeni tvrde da je prodaja državnih 150.000 tona kukuruza i pšenice skladištarima donela dobit od 750 miliona do 1,2 milijardi dinara. Sa ovom oduzetom dobiti od skladištara država bi mogla ove sezone da otkupi još pšenice. Kada se ovo poveže sa izbegavanjem kontrole robe po silosima, što je bila obaveza Direkcije, kao i da su trojici skladištara date velike količine zrna na čuvanje bez obezbeđenih garancija, onda je jasno kolika je odgovornost i sprega u celom lancu državnih službenika i skladištara u obavljenoj krađi. Ovo je klasičan primer kako se u sprezi sa državnim službama može lako i brzo obogatiti.
Kada se uporedi obim krađe iz Državnih robnih rezervi sa 59.500 tona otkupnjene pšenice, onda se vidi do kog nivoa je dosegao kriminal i to baš pod okriljem državne administracije. Bilo bi nekorektno za sve godine unazad, kada je utvrđen manjak robe u Rezervama od oko 13 milijardi dinara, prozvati ministra Ljajića i premijera Dačića, ali za minulu godinu, niti mogu niti je moguće da izbegnu odgovornost – jer se kralo iz Robnih rezervi?
Iz izjave. ministra Gprana Kneževića se vidi da nije upoznat sa ukupnom krađom u Robnim rezervama ili čuva taj podatak kao državnu tajnu.
I nakon sprovedene kontrole dva skladišta sa sumnjivim poslovanjem u Adi i Čonoplji su dobili potpis da ostanu javna skladišta.
Kome i zbog čega nije u interesu da utvrdi krivicu za manjak od oko 13 milijardi dinara u Rezervama i novu krađu koja se kreće oko 3,5 milijardi dinara?
Istražujući poslovanje Državnih robnih rezervi u poslednjih pet godina, naš list je otkrio model za ove krađe koji je živeo i živi uz blagodet pojedinaca u Direkciji za robne rezerve, Vladi i dela političara, koji ga i koriste (oni ili njihove supruge i zetovi).
Kada se pogledaju korisnici usluga Državnih rezervi za poslednjih 20 godina, lako se vidi da su ljudi iz tada vladajućih stranaka ili njihovi saradnici u ovoj ustanovi imali izvore profita.
Najavljene promene u ponašanjuprema korupciji i krađi Robne rezerve i njenu direkciju tek malo golicaju. Umesto da se ispitaju zloupotrebe i ukine model prevara – nastale su nove, a stare su, upravo iz reda zaposlenih, uz naklonost ministra Rasima Ljajića – sakrili!?
Izvesna kontrola o tome nije obavestila javnost, a njenog vođu ministar Ljajić je predložio za nagradu i napredovanje u poslu. Da li je sve ovo i suviše blizu Aleksandra Vučića pa prebacuje slučaj pogledom tragajući dalje za lokacijama korupcije, znaće se uskoro. Naš list se izuzev epilogom više neće baviti ovom temom. Do jeseni biće završeno naše istraživanje o tome ko je i gde sakrio državno zemljište od licitacije, a ko ga koristi. Prvi podaci pokazuju da je reč o desetinama hiljada hektara.
Ministar Knežević o Robnim rezervama
ODGOVORNOST
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Goran Knežević izjavio je da ima određene sumnje i indicije otome ko je odgovoran ča krađu 80.000 tona pšenice i kukuruza iz Robnih rezervi.
– Lanac odgovornosti je vrlo širok. Imam određene sumnje i određene indicije, ali to će sigurno dokazati istražni organi – rekao je za RTS Knežević.
Ukazujući na to da je nemoguće da se u toku same kontrole u 26 skladišta rade transakcije s robom, on je istakao da to mora da se radi uz nečiju dozvolu i da treba ispitati ko je tu dozvolu dao i na koji način se to radilo.
On je dodao da, osim 80.000 tona žita i kukuruza koji su nestali, očekuje da će tu biti još nekih problema koji će se pokazati tokom istrage.
— Subvencije —
—
Pregled Cena Žitarica —
— Vaš komentar na nove cene žitarica —
—> KLIKNITE OVDE! <—
— Besplatni Agro Saveti
—
—> KLIKNITE OVDE! <—