Petak, januar 30Agro servis

Kina uvodi carine do 43% na mlečne proizvode iz EU: šta to znači za globalno tržište mleka

Anti-subvencijske mere do 43% menjaju odnose na globalnom tržištu mleka

Kina je krajem decembra 2025. godine donela odluku da uvede privremene dodatne carine do 42,7%, odnosno do 43%, na određene mlečne proizvode koji se uvoze iz Evropska unija. Ova mera ima snažan uticaj na međunarodnu trgovinu mlekom i mlečnim prerađevinama i posebno je značajna za poljoprivredni i stočarski sektor u Evropi.

Iako se radi o trgovinskoj odluci, posledice se direktno reflektuju na farmere, mlekare, prerađivače i cene mleka na svetskom tržištu, što ovu temu čini važnom i za agrarne portale i stručnu javnost.

Razlozi zbog kojih Kina uvodi carine

Kinesko Ministarstvo trgovine navodi da su carine uvedene u okviru anti-subvencijske istrage koja je pokrenuta u avgustu 2024. godine. Cilj istrage bio je da se utvrdi da li proizvođači mlečnih proizvoda iz Evropske unije ostvaruju korist od državnih subvencija koje im omogućavaju izvoz po cenama nižim od tržišnih.

Prema stavu kineskih vlasti, takva praksa dovodi do poremećaja na domaćem tržištu i nanosi ekonomsku štetu kineskim proizvođačima mleka, naročito manjim i srednjim farmama koje nemaju podršku kakvu imaju proizvođači u EU kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku.

Kina tvrdi da evropske subvencije, iako legalne u okviru EU, imaju indirektan efekat dampinga kada proizvodi izlaze na međunarodno tržište, uključujući i kinesko.

Koji mlečni proizvodi su obuhvaćeni carinama

Privremene carine ne odnose se na celokupan mlečni sektor, već na tačno definisane kategorije proizvoda koje Kina smatra najosetljivijim po svoju domaću proizvodnju.

Među njima su:
sirevi, uključujući tvrde, polutvrde i meke sireve
sveže i prerađeno mleko
pavlaka i proizvodi sa visokim sadržajem mlečne masti
određeni fermentisani mlečni proizvodi

Visina carina zavisi od konkretnog proizvođača i nivoa subvencija koje je, prema kineskoj proceni, primao. Stope se kreću od oko 20% pa sve do maksimalnih 42,7%.

Od kada se carine primenjuju i kako funkcionišu

Carine se primenjuju od 23. decembra 2025. godine. U ovoj fazi one imaju status privremenih mera i naplaćuju se u obliku depozita prilikom uvoza robe u Kinu.

Istraga se nastavlja i nakon uvođenja carina, a konačna odluka može rezultirati trajnim carinama, njihovim smanjenjem ili potpunim ukidanjem, u zavisnosti od zaključaka kineskih institucija.

Za izvoznike iz EU to znači povećane troškove, smanjenu konkurentnost i neizvesnost u planiranju proizvodnje i plasmana.

Širi trgovinski i agrarni kontekst

Odluka Kine dolazi u trenutku pojačanih trgovinskih tenzija sa Evropskom unijom. EU je prethodno uvela visoke carine na kineska električna vozila, uz obrazloženje da kineski proizvođači dobijaju značajnu državnu podršku.

Kina je već reagovala istragama i merama prema drugim poljoprivredno-prehrambenim proizvodima iz EU, uključujući svinjsko meso i alkoholna pića. Mlečni sektor se sada našao u središtu ovog trgovinskog nadmetanja.

Za poljoprivredu je važno naglasiti da se u ovakvim sporovima upravo prehrambeni proizvodi često koriste kao sredstvo pritiska, jer direktno pogađaju veliki broj proizvođača.

Mogući efekti na evropske i svetske proizvođače mleka

Za evropske farmere i mlekare, kineske carine mogu značiti pad izvoza na jedno od najbrže rastućih tržišta mlečnih proizvoda. To može dovesti do viškova mleka i mlečnih prerađevina u EU, dodatnog pritiska na otkupne cene i smanjenja prihoda proizvođača.

Na globalnom nivou, Kina bi mogla povećati uvoz mlečnih proizvoda iz drugih zemalja, poput Novog Zelanda ili zemalja Južne Amerike, dok će evropski izvoznici tražiti alternativna tržišta.

Uvođenje carina do 43% na pojedine mlečne proizvode iz EU predstavlja važan događaj za globalno agrarno tržište. Iako se formalno radi o anti-subvencijskoj meri, jasno je da je mlečni sektor postao deo šireg trgovinskog sukoba između Kine i Evropske unije.

Za proizvođače mleka, ova odluka potvrđuje koliko su međunarodni trgovinski odnosi postali ključni faktor stabilnosti poljoprivredne proizvodnje i koliko političke odluke mogu uticati na svakodnevni rad farmera.