Dodajte Agroservis kao preporučeni izvor na Google-u i lakše pronađite naše najnovije vesti.
Toplotni talasi i dugotrajna suša smanjili su prinose ratarskih kultura, voća i grožđa, ali cene poljoprivrednih proizvoda rastu veoma sporo. Agroekonomski analitičar Žarko Galetin savetuje proizvođačima koji nisu prinuđeni da odmah prodaju robu da je bezbedno uskladište i sačekaju kraj godine, kada bi mogli da ostvare bolju cenu.
Galetin je za N1 ocenio da vremenske prilike nisu jedini problem srpske poljoprivrede. Položaj proizvođača dodatno otežavaju neuređeno tržište, nepostojanje terminske robne berze i mala mogućnost da sami odlučuju kada će prodati svoju robu.
„Postali su arhineprijatelji, umesto da budu partneri“, opisao je odnos proizvođača i otkupljivača.
Prema njegovim rečima, poljoprivrednici često nisu u mogućnosti da sačekaju povoljniji trenutak za prodaju. Potreban im je novac za vraćanje dugova i finansiranje nove proizvodnje, pa robu prodaju odmah nakon žetve, kada je ponuda najveća, a cena najniža.
Javna skladišta davala su proizvođačima veću sigurnost
Galetin podseća da je u Srbiji postojao Zakon o javnim skladištima, koji je omogućavao proizvođačima da za uskladištenu robu dobiju robni zapis.
Taj dokument sadržao je podatke o vrsti i kvalitetu robe i mestu na kojem se ona nalazi. Proizvođač je tako imao potvrdu da mu je roba dostupna i mogao je kasnije da je proda putem hartija od vrednosti dobijenih od skladištara.
Takav sistem omogućavao je poljoprivrednicima da bolje planiraju prodaju i da ne budu prinuđeni da prihvate prvu ponuđenu cenu.
Srbija nema terminsku robnu berzu
Produktna berza u Novom Sadu organizuje spot trgovanje, odnosno kupoprodaju kod koje se roba isporučuje odmah ili u kratkom roku.
Srbija, međutim, nema razvijenu terminsku berzu koja bi proizvođačima omogućila da unapred ugovore cenu i zaštite se od tržišnih rizika.
Takva zaštita, poznata kao hedžing, posebno je važna kod pšenice, kukuruza, soje i suncokreta, čije cene mogu znatno da se promene od setve do žetve.
Galetin navodi da su poljoprivrednici još tokom ranijih protesta tražili razvoj takvog tržišta, ali da država nije napravila potreban pomak.
Suncokret mora brzo da se proda
Posebno težak položaj imaju proizvođači suncokreta. Zbog visokog sadržaja ulja, suncokret ne može jednostavno i dugo da se čuva u uobičajenim skladištima, pa proizvođači moraju brzo da ga prodaju uljarama i prerađivačima.
Na tržištu postoji mali broj velikih kupaca i veliki broj proizvođača, zbog čega je pregovaračka pozicija poljoprivrednika veoma slaba.
Galetin tvrdi da otkupljivači nastupaju sa gotovo istom početnom cenom. Kao primer navodi akontnu cenu od 40 dinara po kilogramu, koju smatra neprihvatljivo niskom.
Cena kasnije može blago da poraste, ali se čitav proces završava tokom kratkog perioda žetve, pa proizvođači ponovo ostaju bez mogućnosti da ozbiljnije utiču na konačan iznos.
U Mađarskoj i pojedinim zemljama u okruženju, prema njegovim navodima, kilogram suncokreta plaća se od 52 do 60 dinara.
Država ne treba da određuje cenu, već pravila
Galetin smatra da država ne bi trebalo direktno da propisuje otkupne cene pšenice, kukuruza, soje i suncokreta.
Njen posao je da uspostavi tržišne uslove u kojima će proizvođači i otkupljivači nastupati ravnopravno, uz dostupna skladišta, transparentne cene, tržišnu kontrolu i mogućnost zaštite od rizika.
Cene berzanskih proizvoda u Srbiji povezane su sa cenama na velikim svetskim berzama. Zbog toga domaća pšenica ne može dugoročno da košta znatno više od robe na evropskom i svetskom tržištu.
Na cenu pšenice trenutno utiče i povratak većih količina ukrajinske robe na tržište, što povećava ponudu i pritiska cene naniže.
Kod suncokreta je situacija drugačija jer mali broj domaćih prerađivača ima znatno jaču poziciju od velikog broja pojedinačnih proizvođača.
Povrće manje pogođeno sušom
Posledice suše znatno su izraženije kod ratarskih kultura nego u povrtarstvu.
Veliki deo povrća proizvodi se u plastenicima i staklenicima, uz sisteme za navodnjavanje, pa proizvođači imaju veću kontrolu nad uslovima proizvodnje.
Cene povrća nešto su više nego prošle godine, ali Galetin smatra da su glavni razlog skuplji inputi – zaštitna sredstva, gorivo, mineralna đubriva i ostali troškovi proizvodnje.
Formiranje cena povrća ima i izražen lokalni karakter jer je reč o robi koja je manje pogodna za dug transport i masovan izvoz.
Kod povrća koje može da se čuva u hladnjačama konačna cena zavisiće i od poslovne politike trgovaca i hladnjačara, a jasnija slika očekuje se tokom zime.
Otkupne cene stagniraju, u prodavnicama sve skuplje
Poljoprivrednici godinama upozoravaju da njihove otkupne cene stagniraju ili padaju, dok su prehrambeni proizvodi u prodavnicama sve skuplji.
Primarni proizvođač robu stvara uz rastuće troškove, ali često mora da je proda čak i ispod proizvodne cene. Nakon toga svoje troškove i zaradu dodaju otkupljivač, prerađivač i trgovac.
„U tom lancu će zaraditi svi, osim primarnog proizvođača“, upozorava Galetin.
Dok proizvod stigne do rafova, njegova cena može biti višestruko veća od iznosa koji je dobio poljoprivrednik. Proizvođač je pritom jedini učesnik u lancu koji ima veoma malu mogućnost da utiče na cenu svoje robe.
Dobar rod šljive, ali cena veliki problem
Voćarstvo je posebno izloženo vremenskim rizicima jer višegodišnji zasadi zahtevaju velika ulaganja, a njihov rod mogu da unište mraz, grad i suša.
Šljiva počinje ozbiljnije da rađa tek nekoliko godina nakon sadnje. Bez protivgradnih mreža i sistema za zaštitu od mraza jedan hladan talas u proleće može prepoloviti rod.
Ove godine očekuje se veoma dobar rod šljive, ali otkupna cena pada, zbog čega su proizvođači ponovo u teškom položaju.
Kajsija i breskva još su rizičnije jer cvetaju ranije i izloženije su prolećnim mrazevima.
Grožđe slatko, ali će ga biti manje
Suša je ozbiljno pogodila i vinogradarstvo. Mnogi proizvođači nemaju naviku niti mogućnost da navodnjavaju vinograde, pa je nedostatak vlage smanjio očekivani prinos.
Zbog velikog broja sunčanih dana grožđe bi trebalo da ima visok sadržaj šećera i dobar kvalitet. Problem je što će ga biti znatno manje, pa ostaje pitanje da li bilo koja otkupna cena može da nadoknadi izgubljenu količinu.
Voćarstvo i vinogradarstvo zahtevaju i mnogo ručnog rada. Kada se saberu troškovi zaštite, obrade, berbe i radne snage, zarada proizvođača često potpuno nestane.
Peta sušna godina dodatno iscrpela gazdinstva
Galetin upozorava da se poljoprivrednici ne suočavaju samo sa jednom lošom sezonom. Ovo je, prema njegovoj oceni, peta godina zaredom sa tropskim letom i izraženim problemima zbog nedostatka vlage.
Tokom prethodnih sezona brojna gazdinstva uspevala su samo da pokriju osnovne troškove ili su završavala proizvodnju sa gubitkom.
Višegodišnji gubici smanjuju mogućnost proizvođača da ulažu u mehanizaciju, navodnjavanje, skladišta i modernizaciju. Time domaća gazdinstva postaju manje konkurentna i na domaćem i na međunarodnom tržištu.
Poljoprivreda je jedna od retkih grana realnog sektora Srbije koja tradicionalno ostvaruje spoljnotrgovinski suficit od milijardu ili više milijardi evra. Ukoliko se negativan trend nastavi, Galetin strahuje da bi i taj rezultat mogao ozbiljno da oslabi.
Crno more i geopolitički rizik sve važniji
Na cene više ne utiču samo klasični odnosi ponude i tražnje. Sve veći značaj imaju ratovi, problemi u transportu i poremećaji na glavnim trgovačkim pravcima.
Crno more je jedno od najvažnijih svetskih čvorišta za trgovinu žitaricama i uljaricama, a svaki poremećaj plovidbe utiče na dostupnost i cenu robe.
Važan je i Ormuski moreuz, kroz koji prolaze velike količine sirovina za proizvodnju mineralnih đubriva.
Politička nesigurnost zato se ugrađuje u cenu robe kroz dodatnu premiju rizika. Galetin smatra da bi geopolitički poremećaji u narednom periodu mogli da postanu glavni razlog daljeg rasta cena.
Savet proizvođačima: Ako možete, sačekajte
Galetin ocenjuje da poljoprivredni proizvodi na svetskom i domaćem tržištu pokazuju spor, ali vidljiv trend rasta.
„Cene polako, vrlo malo idu gore“, navodi agroekonomski analitičar.
Poljoprivrednicima koji nisu finansijski prinuđeni da odmah prodaju robu preporučuje da je uskladište kod pouzdanih skladištara i sačekaju period pred kraj kalendarske godine.
Prema njegovoj proceni, tada bi mogli da ostvare bolju računicu nego prodajom neposredno nakon žetve. Za proizvođače je, međutim, presudno da skladište bude odgovorno i da imaju jasnu potvrdu o količini, kvalitetu i vlasništvu nad predatom robom.
Izvor: N1 – „Kako će suša uticati na cene poljoprivrednih proizvoda i šta da očekuju poljoprivrednici?“, autorka Lea Apro.