Foto: Arhiva autora
Autor: Branislav Gulan
Selo u kome nema nezaposlenih!
Poljoprivrfeda Srbije ima sve manju proizvodnju hrane, deo mora da uvozi za svoje stanovništvo, ima eksperte u nauci, vredne i radne poljoprivrednike, a nema dovoljno hrane ni za sebe ni za izvoz. A, sve do nedavno bili smo zemnaj koajse hvaila da mođe da hani pola Evrope!
Sad više nema ni strategiju proizvodnje u poljoprivredi. Jer, ovoj lošoj ističe validnost 31. decembra 2024. godine, a nova nije doneta! Ipak, narod netreba da strahuje jer, ima 4.720 sela, 508.365 vrednih poljoprivrednih gazdinstava koji obrađuju 3.257.100 hektara i na njima proizvode hranu. Pa će Srbija zahvaljujući, tim ljudima u poljoprivredi, a ima ih oko 1.150.653 opstati i ostati.
Evo primera, kako treba da se radi, da bi narod bio gladan. To je selo, pre nekolikpo godina proglašeno za najuspešnije u Srbiji. Njega slede dosta drugih koji narod neće ostaviti bez hleba i ostalih potrepština. Jer, za ishranu naroda u Srbiji potreno oko 1,3 miliona tona pšenice godišnje. Za ishranu treba milionn tona (da svaki stanovnika godišnje pojede po 64,5 kilograma hleba i peciva), a ostalo za semenarstvo i robne rezerve To se može ostvariti sa proizvodnjom pšenice na 300.000 hektara plodnih njiva. U 2024. godini pšencia je posejana 580.000 hektara. Znači biće I za izvoz!
Evo primera kako to rade u pograničnom selu Kukujevci kod Šida.
U poslednjih nekoliko godina Kukujevci su doživeli veliku medijsku slavu, prvenstveno zbog toga što su jedino selo u Srbiji u kojem nema nezaposlenih i u kojem je primetan populacioni rast, s obzirom da ovom selu – za razliku od mnogih, ne preti izumiranje. Kukujevčani su svojim primerom tokom proteklih godina pokazali kako se radom, slogom i dobrom organizovanošću može napredovati u vremenu kada se svi žale na tešku ekonomsku situaciju. U selu je za proteklih 20 godina podignuto 350 kuća, izgrađene su moderna osnovna škola, crkva i drugi objekti. Pre pet godina Kukujevci su proglašeni i za najuspešnije selo u okviru manifestacije “Susreti sela Srbije”, a o tome kakva je situacija u selu danas, govori Srđanom Todorović, predsednik Saveta Mesne zajednice Kukujevci.
– Bez obzira na pandemiju virusa Korona 19, mi nemamo problem sa zapošljavanjem i natalitetom. Epidemija nije mnogo uticala na naš privredni razvoj, jedino što su u jednom periodu, baš kao i u svim ostalim krajevima Srbije, bili zatvoreni kafići, a ništa drugo se nije odrazilo na poslovanje naših firmi u selu. Poljoprivredni proizvođači su nastavili da svoj posao rade i dalje, a tu prvenstveno mislim na proizvođače sirovog duvana koji dominiraju kod nas i koji su zapravo i bili pokretač ekonomskog razvoja sela u prethodnom periodu. Kukujevci su selo vrednih, sposobnih i ambicioznih ljudi i zahvaljujući tome iz godine u godinu imamo sve više dece i beležimo ozbiljan privredni napredak. Ovde živi oko 2.500 stanovnika, a u svakoj kući barem jedan član domaćinstva je negde zaposlen. U selu radi veći broj firmi, tu su Industrija mesa „Agropapuk“, farma koza „Beokapra“, poljoprivredne zadruge, firma „Asoler“, veterinarske apoteke, prodavnice, a osim duvana veliki broj meštana bavi se i proizvodnjom voća, kao i stočarstvom – kaže Srđan Todorović, predsednik Saveta MZ Kukujevci i dodaje da za vreme berbe duvana kod njih sa juga Srbije, u potrazi za poslom, dođe još oko stotinu sezonskih radnika.
U selu ima dosta mladih bračnih parova, jer su se mnogi nakon završenog školovanja vratili i zasnovali svoje porodice i baš tu podižu svoju decu. Upravo po broju dece Kukujevci su postali jedno od vodećih mesta u Srbiji. Osnovnu školu u selu pohađa oko 250 dece, a ima i oko 50 mališana predškolskog uzrasta, za koje je – zahvaljujući lokalnoj samoupravi, obezbeđen celodnevni boravak u vrtiću.
U Kukujevcima imaju sve uslove za život kao u gradu: poštu, prodavnice, apoteku, kafiće, restoran, veterinarsku ambulantu, benzinsku pumpu… Ovde svakodnevno radi lekar, a stomatolog dolazi jednom nedeljno. Jedino što im fali jeste banka, a meštani kažu da bi im dobro došao barem bankomat, s obzirom da samo zbog toga moraju ići u obližnji Šid. Kroz selo prolazi železnička pruga, vozovi staju na njihovoj stanici, a autobuskim linijama dobro su povezani ne samo sa opštinskim centrom, nego i sa Sremskom Mitrovicom, Novim Sadom i Beogradom.
Kada je reč o infrastrukturi, predsednik Todorović kaže da je u prethodnom periodu rekonstruisan Dom kulture, urađena pešačka staza na groblju u dužini od 200 metara i započelo asfaltiranje ulica.
– Rekonstruisane su do sada tri ulice, jedna je dobila u potpunosti novi asfalt, što je za nas zaista velika stvar, jer u istoriji Kukujevaca ta ulica nikada do sada nije imala asfalt. Sa tim radovima ćemo nastaviti i dalje, s obzirom da putna infrastruktura nije obnavljana decenijama, tako da ćemo mi taj posao obnove seoskih ulica nastaviti, a ja verujem i završiti u ovoj godini – kaže o infrastrukturnim radovima predsednik i dodaje da je u planovima za naredni period i rekonstrukcija zgrade Mesne zajednice.
Škola tesna za sve đake!
A, da je ovo selo složnih ljudi, o tome svedoče i brojna udruženja koja ovde rade. Tu je,pre svega, Lovačko udruženje “Fazan”, zatim dva udruženja žena, udruženje penzionera i sportski klub “Obilić 1993”. Sva udruženja imaju dobru komunikaciju i međusobno sarađuju.
– Kukujevci su prošle jeseni bili domaćini manifestacije “Miholjski susreti sela” koju je organizovalo Ministarstvo za brigu o selu. Zahvaljujući pomoći Ministarstva neke porodice su obezbedile i krov nad glavom, odnosno Republika Srbija je pomogla mladim bračnim parovima da kupe kuće na selu i tako reše svoj stambeni problem – kaže predsednik Todorović. Inače, u Kukujevcima postoje dve crkve, pravoslavna koja je izgrađena relativno skoro i katolička crkva Presvetog trojstva koja je izgrađena još za vreme vladavine Marije Terezije i čija je rekonstrukcija u toku.
Ovo je možda jedino selo u kom se za nekoliko godina gotovo potpuno promenilo stanovništvo. I jedino kom je škola tesna za sve đake. I jedino koje nema kuću gde bar neko nije zaposlen. Ima toga još… ali i ovo je dovoljno! Kukujevci su poslednjih godina steklo medijsku slavu kojoj gotovo da nema pandana u čitavoj Vojvodini, a možda i u Srbiji celoj. Ako ćemo pošteno, za većinu sela koja se vrte po novinskim stupcima i televizijskim špicama, znamo gotovo isključivo po nekoj od čuvenih „…ijada“. Takva sela su recimo: Turija, Deronje, Kačarevo, Mokrin… Kukujevci su postali slavni po nečem sasvim drugom. Poznati po radu i rezultima. Jer, u selu nema nijednog nezaposlenog žitelja! Ko želi da radi svi imajuposao!
Zapravo, da je sreće, oni u medije ne bi ni dospeli. Prvi povod zbio se, naime, sredinom devedesetih godina. Do tada su ovo selo, sa tek nešto manje od 2.000 stanovnika, gotovo u potpunosti naseljavali Hrvati (90 odsto). A onda su stigli Srbi, izbegli iz preko 150 mesta – od Dalmacije, Like i Banije, do ravne Slavonije. S jedne strane Hrvati, u koje se tih devedesetih uvukao strah, a s druge Srbi koji ostavili svoja najčešće velika domaćinstva i stizali s tek nekoliko kesa u rukama. Počela je svojevrsna razmena stanovništva i njihove imovine. Hrvati su menjali kuće i odlazili diljem Hrvatske, a Srbi su dobili priliku da u Kukujevcima otpočnu neki nov život. Naravno, oni skloniji politici, na obe strane, o događajima koje smo mi ovoliko uprostili – imali bi i danas štošta da kažu. Mi u to, bar na ovom mestu, ne ulazimo. Prošlo je 20 godina, strasti su se smirile. Ostaje činjenica da u Kukujevcima danas živi 94 odsto Srba! Retki su slučajevi poput ovog, da je neko selo za samo nekoliko godina, praktično kompletno izmenilo stanovništvo.