
Dodajte Agroservis kao preporučeni izvor na Google-u i lakše pronađite naše najnovije vesti.
Kinesko tržište, koje je godinama bilo jedan od najvažnijih kupaca evropskih mlečnih proizvoda, postaje sve teže za proizvođače iz Evropske unije. Vrednost izvoza mleka, sireva, pavlake i drugih mlečnih proizvoda iz EU u Kinu pala je za više od pola milijarde evra u samo četiri godine.
Prema najnovijim podacima Evropske komisije, EU je tokom 2025. godine u Kinu izvezla mlečne proizvode u vrednosti od oko 1,45 milijardi evra. U 2021. godini taj izvoz vredeo je gotovo 1,96 milijardi evra.
To znači da je za četiri godine vrednost prodaje smanjena za približno 511 miliona evra, odnosno oko 26 odsto.
Pad nije zaustavljen ni tokom prošle godine. U odnosu na 2024, vrednost izvoza evropskih mlečnih proizvoda u Kinu bila je manja za dodatnih 3,6 odsto.
Kina nije prestala da kupuje evropske mlečne proizvode, ali podaci jasno pokazuju da tržište na koje su se mnoge evropske mlekare oslanjale više nije ni približno snažno kao početkom decenije.
Za četiri godine nestalo više od pola milijarde evra izvoza
Vrednost izvoza mlečnih proizvoda iz EU u Kinu kretala se ovako:
-
- godine – 1,963 milijarde evra;
-
- godine – 1,923 milijarde evra;
-
- godine – 1,674 milijarde evra;
-
- godine – 1,505 milijardi evra;
-
- godine – 1,452 milijarde evra.
Pad, dakle, nije posledica samo jedne loše godine, već je deo trenda koji traje od 2021. godine.
Mlečni proizvodi su tokom 2025. i dalje bili treća najvrednija grupa poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koje EU izvozi u Kinu, odmah iza proizvoda od žitarica i svinjskog mesa.
Činili su oko 11,5 odsto ukupne vrednosti agrarnog izvoza EU na kinesko tržište. To pokazuje da Kina i dalje ostaje važan kupac, ali i da evropski izvoznici postepeno gube deo nekadašnje pozicije.
Kina ima dovoljno domaćeg mleka
Jedan od najvažnijih razloga slabijeg uvoza jeste veća dostupnost mleka na kineskom domaćem tržištu.
Prema procenama američke poljoprivredne službe USDA, kineski mlečni sektor tokom 2026. nastavlja prilagođavanje u uslovima obilne domaće ponude sirovog mleka. Proizvodnja bi trebalo da ostane uglavnom stabilna, dok veliki proizvođači i prerađivači nastavljaju ukrupnjavanje proizvodnje.
Kina je prethodnih godina mnogo ulagala u domaće farme, genetiku, ishranu grla i prerađivačke kapacitete. Kada je domaća proizvodnja veća, smanjuje se potreba za uvozom pojedinih vrsta mleka i mleka u prahu.
Posebno su pod pritiskom proizvodi koji se lako skladište i koriste kao sirovina u prehrambenoj industriji. Kineski prerađivači mogu da biraju između domaćeg mleka, evropskih proizvoda i robe drugih velikih izvoznika, pre svega sa Novog Zelanda.
Evropski proizvođači zato više ne mogu da računaju da će Kina automatski preuzimati rast njihove proizvodnje ili eventualne viškove sa tržišta EU.
Početak 2026. doneo novi pad izvoza mleka u prahu
Podaci za januar 2026. pokazuju da se različiti mlečni proizvodi ne kreću istim pravcem.
Izvoz maslaca iz EU u Kinu povećan je za četiri odsto u odnosu na januar prethodne godine. Međutim, kod drugih važnih kategorija zabeležen je pad.
Izvoz evropskog sira u Kinu bio je manji za dva odsto, dok je izvoz punomasnog mleka u prahu smanjen za tri odsto.
Najveći pad zabeležen je kod obranog mleka u prahu, čiji je izvoz u Kinu u januaru bio čak 36 odsto manji nego godinu dana ranije.
Jedan mesec nije dovoljan za konačan zaključak o celoj godini, ali ovakvi podaci pokazuju da se evropski izvoznici i dalje suočavaju sa slabom potražnjom za pojedinim ključnim proizvodima.
Istovremeno, ukupan izvoz mlečnih proizvoda iz EU na sva svetska tržišta, izražen u mlečnom ekvivalentu, u januaru je porastao za 5,4 odsto. Njegova vrednost, međutim, pala je za 4,1 odsto i iznosila je nešto manje od 1,2 milijarde evra.
To znači da je EU prodala veću količinu proizvoda, ali je za nju ostvarila manji prihod.
Nove kineske carine dodatno otežavaju prodaju
Položaj evropskih izvoznika dodatno je zakomplikovan nakon što je Kina u februaru 2026. uvela konačne kompenzacione dažbine na određene mlečne proizvode iz Evropske unije.
Kinesko Ministarstvo trgovine utvrdilo je dodatne stope u rasponu od 7,4 do 11,7 odsto, u zavisnosti od proizvođača i izvoznika.
Mere su počele da se primenjuju 13. februara 2026. godine i predviđeno je da ostanu na snazi pet godina.
Dažbine se ne odnose na sve mlečne proizvode koji se izvoze iz EU, ali obuhvaćenu robu čine skupljom na kineskom tržištu. To može dodatno da oslabi konkurentnost evropskih mlekara u odnosu na domaće kineske proizvođače i dobavljače iz drugih država.
Kina je svoju odluku obrazložila tvrdnjom da su određeni evropski mlečni proizvodi dobijali subvencije i da je njihov uvoz nanosio štetu kineskoj industriji.
Bez obzira na trgovinski spor koji stoji iza odluke, za proizvođače je najvažnija praktična posledica – evropska roba na kineskom tržištu sada ima dodatni trošak.
Najosetljiviji proizvođači mleka u prahu
Slabija kineska kupovina posebno može da pogodi proizvođače mleka u prahu i druge izvozne proizvode sa dužim rokom trajanja.
Mleko u prahu često se proizvodi kada na tržištu postoji velika količina sirovog mleka koju nije moguće odmah preraditi u sveže proizvode. Kada veliki kupac poput Kine smanji nabavku, mlekare moraju da pronađu drugo tržište ili da robu skladište duže nego što je planirano.
Ukoliko zamenska tržišta ne mogu da preuzmu te količine, povećava se konkurencija između evropskih izvoznika.
To ne mora odmah da dovede do pada otkupne cene sirovog mleka, jer na tržište utiču i domaća potrošnja, proizvodnja sira i maslaca, troškovi hrane za stoku i ukupna ponuda mleka. Ipak, dugotrajan gubitak velikog izvoznog tržišta povećava rizik od pritiska na cene.
Najveći problem za evropske proizvođače nije samo trenutni pad prodaje već činjenica da se kinesko tržište menja. Ono postaje izbirljivije, konkurentnije i manje zavisno od uvoza nego pre nekoliko godina.
Kina pada i na listi ukupnih kupaca hrane iz EU
Slabiji izvoz mlečnih proizvoda deo je šireg pada evropske prodaje na kineskom tržištu.
Ukupan poljoprivredno-prehrambeni izvoz Evropske unije u Kinu tokom 2025. vredeo je oko 12,61 milijardu evra, što je za 4,7 odsto manje nego godinu dana ranije.
U 2021. godini vrednost tog izvoza iznosila je više od 17,1 milijarde evra.
Kina je tokom 2025. pala na četvrto mesto među najvećim kupcima evropskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, iza Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i Švajcarske.
Pad je zabeležen kod mlečnih proizvoda, svinjskog mesa, vina, žitarica i još nekoliko važnih izvoznih grupa.
To pokazuje da problem nije ograničen samo na evropske mlekare. Kineska tražnja više ne pruža isti oslonac ni drugim granama evropske poljoprivrede kao pre nekoliko godina.
Evropske mlekare moraju da traže nova tržišta
Za Evropsku uniju sada postaje još važnije da pronađe nova tržišta za proizvode koje Kina kupuje u manjim količinama.
Velika Britanija ostaje najvažniji kupac evropske hrane, dok su za mlečne proizvode značajna i tržišta Sjedinjenih Američkih Država, Japana, Bliskog istoka, severne Afrike i jugoistočne Azije.
Međutim, preusmeravanje robe nije jednostavno. Svako tržište ima drugačije zahteve, potrošačke navike, carine, veterinarske procedure i konkurenciju.
Proizvod namenjen kineskoj prehrambenoj industriji ne može uvek bez dodatnih ulaganja da se proda evropskim trgovinskim lancima ili kupcima u drugom delu sveta.
Zbog toga će evropske mlekare morati da prilagođavaju strukturu proizvodnje, ulažu u proizvode sa većom dodatom vrednošću i smanjuju zavisnost od jednog velikog kupca.
Kinesko tržište nije izgubljeno, ali više nije sigurno
Naslov da evropsko mleko gubi kinesko tržište ne znači da će izvoz potpuno prestati.
Prodaja od 1,45 milijardi evra i dalje predstavlja veliki posao, a Kina ostaje jedan od najvažnijih kupaca evropskih mlečnih proizvoda.
Ipak, pad od 26 odsto za četiri godine, slabiji izvoz mleka u prahu i nove carine pokazuju da se uslovi brzo menjaju.
Za evropske proizvođače ključno pitanje više nije samo koliko će mleka proizvesti, već gde će ga prodati i po kojoj ceni.
Ukoliko kineska domaća ponuda ostane visoka, a dodatne dažbine ograniče konkurentnost evropske robe, mlekare će morati još snažnije da se okrenu drugim tržištima. U suprotnom, deo viška mogao bi da ostane u Evropi i poveća pritisak na prerađivače i proizvođačke cene.
Podaci u tekstu zasnovani su na izvorima Evropske komisije, kineskog Ministarstva trgovine i USDA.
