Dodajte Agroservis kao preporučeni izvor na Google-u i lakše pronađite naše najnovije vesti.
Hrvatska ne proizvodi dovoljno vina za sopstvene potrebe, pa se nedostajuće količine nadoknađuju uglavnom jeftinijim uvozom. Istovremeno, kvalitetnija domaća vina odlaze na strana tržišta, zbog čega vinari izlaz vide u snažnijem brendiranju i boljoj zaštiti geografskog porekla.
Stanje na hrvatskom tržištu vina odražava šire probleme poljoprivredno-prehrambenog sektora. Uprkos dugoj tradiciji, znanju proizvođača i međunarodnim priznanjima, domaća proizvodnja nije dovoljna da podmiri ukupnu potrošnju.
Prema podacima Hrvatske privredne komore koje prenosi Glas Istre, u Hrvatskoj se godišnje popije oko milion hektolitara vina. Domaće vinarije obezbeđuju između 750.000 i 800.000 hektolitara, dok se preostalih 250.000 do 300.000 hektolitara uvozi.
Istovremeno se iz Hrvatske izveze između 50.000 i 55.000 hektolitara, pri čemu je uglavnom reč o skupljim i kvalitetnijim vinima.
Proizvodnja pada, a vinograda je sve manje
Od ulaska Hrvatske u Evropsku uniju smanjuju se proizvodnja vina i površine pod vinogradima, dok je uvoz povećan.
Hrvatska je nekada ostvarivala suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni vina, ali podaci iz ranije analize HGK pokazuju deficit od 14,3 miliona evra. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je samo 53 odsto, dok je samodovoljnost u proizvodnji vina pala na približno 75 odsto.
Sa druge strane, hrvatska vina postala su prepoznatljiva na međunarodnom tržištu. Domaći vinari redovno osvajaju nagrade na prestižnim svetskim takmičenjima, ali kvalitet sam po sebi nije bio dovoljan da spreči rast jeftinog uvoza.
Tri četvrtine uvoznog vina koštalo manje od 80 centi
Niža kupovna moć potrošača jedan je od razloga zbog kojih na hrvatsko tržište stižu velike količine jeftinijeg vina.
Podaci koje navodi HGK odnose se na 2018. godinu, kada je prosečna uvozna cena iznosila 1,26 evra po litru. Čak 75 odsto ukupne količine uvezenog vina imalo je prosečnu cenu nižu od 80 evrocenti po litru.
Takvo vino najčešće je stizalo u rinfuzi ili velikim pakovanjima, bez zaštićenog geografskog porekla, a često i bez oznake sorte.
Prosečna izvozna cena hrvatskog vina u posmatranom periodu iznosila je 2,8 evra po litru. Pojedine kategorije domaćeg vina na tržištima Evropske unije i drugih država dostizale su prosečnu izvoznu cenu veću od deset evra.
Ovi podaci pokazuju da Hrvatska uglavnom uvozi jeftino vino, dok izvozi manje količine proizvoda više vrednosti.
Zaštićeno 16 naziva vina
U Hrvatskoj je oznakom izvornosti zaštićeno 16 naziva vina. Tri oznake odnose se na nivo vinogradarskih regiona, 12 na vinogradarske podregione, dok je samo jedna vezana za konkretan položaj – međunarodno poznati Dingač.
Oznake izvornosti i geografskog porekla potrošačima garantuju da grožđe i vino potiču sa određenog područja. Istovremeno se kontrolišu uslovi proizvodnje, fizičko-hemijska svojstva i senzorne karakteristike vina.
Iz Hrvatske privredne komore, međutim, ocenjuju da su specifikacije postojećih oznaka postavljene preširoko. Zbog toga proizvođačima ne omogućavaju dovoljno jasno izdvajanje na tržištu, dok potrošačima ne pružaju sve odgovore o posebnostima proizvoda.
Uže oznake porekla kao tržišna prednost
Proizvođačima se predlaže preispitivanje postojećih specifikacija i uvođenje novih, preciznijih oznaka koje bi bolje predstavile podneblje, tradiciju i posebne osobine vina iz određenog kraja.
Potpredsednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević smatra da zaštita naziva može da bude snažan marketinški alat. Pored veće prepoznatljivosti vina, takve oznake mogu doprineti razvoju lokalne gastronomije i turizma.
Hrvatsko vinogradarstvo podeljeno je na četiri regionalne i marketinške celine:
- Slavoniju i Hrvatsko Podunavlje;
- Središnju bregovitu Hrvatsku;
- Hrvatsku Istru i Kvarner;
- Dalmaciju.
Ove regije predstavljaju osnovu strategije brendiranja „Vina Croatia – vina mosaica“.
Brendiranje ne rešava sve probleme
Snažnije brendiranje i zaštita porekla ne mogu sami zaustaviti pad vinogradarskih površina i proizvodnje, ali mogu povećati prepoznatljivost i tržišnu vrednost domaćeg vina.
Ključni izazov ostaje stvaranje sistema u kojem će proizvođači moći jasnije da istaknu poreklo i kvalitet, dok će kupci lakše razlikovati lokalna vina od jeftinog uvoza.
Hrvatska ima tradiciju, autohtone sorte i proizvođače čija vina dobijaju međunarodna priznanja. Problem nije samo u kvalitetu, već i u nedovoljnoj proizvodnji, cenovnoj konkurenciji, usitnjenim vinogradima i načinu na koji su domaća vina predstavljena tržištu.
Izvor: Glas Istre, prema podacima HGK