
Dodajte Agroservis kao preporučeni izvor na Google-u i lakše pronađite naše najnovije vesti.
Kina želi da proizvodi više hrane i smanji zavisnost od uvoza, što bi moglo da promeni tokove svetske trgovine poljoprivrednim proizvodima. Peking ulaže u kvalitetnije zemljište, otpornije seme, navodnjavanje i veštačku inteligenciju, ali zbog nedostatka obradivih površina neće moći da se odrekne uvozne soje, govedine, mlečnih proizvoda i biljnih ulja.
Kina je u novom petogodišnjem planu za period od 2026. do 2030. godine postavila prehrambenu sigurnost među svoje strateške prioritete.
Cilj Pekinga je povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje, smanjenje zavisnosti od međunarodnih dobavljača i stvaranje većih zaliha hrane. Takva politika mogla bi značajno da utiče na zemlje koje kineskom tržištu prodaju žitarice, meso i druge poljoprivredne proizvode.
Razlog za promenu nije samo ekonomski. Ratovi, trgovinski sukobi, klimatske promene i poremećaji transportnih pravaca pokazali su koliko brzo snabdevanje hranom može da bude ugroženo. Zbog toga Kina prehrambenu sigurnost sve više posmatra i kao pitanje nacionalne bezbednosti.
Kina ima 18 odsto stanovništva, a samo sedam odsto oranica
Najveća prepreka kineskoj poljoprivrednoj samostalnosti jeste nedostatak prirodnih resursa.
U Kini živi gotovo 18 odsto svetskog stanovništva, dok zemlja raspolaže sa svega oko sedam odsto globalnih poljoprivrednih površina.
Dodatni problem predstavlja ograničena dostupnost vode. Veliki delovi zemlje nisu pogodni za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, dok su postojeće obradive površine sve više izložene sušama i ekstremnim temperaturama.
Nova istraživanja ukazuju na rast broja perioda tokom kojih se istovremeno javljaju velika vrućina i suša. Takvi uslovi posebno ugrožavaju prinose kukuruza i pirinča.
Kvalitetno zemljište sa 70 na 75 odsto
Kina zato neće pokušati da povećava proizvodnju samo širenjem površina. Glavni cilj je veća produktivnost postojećeg zemljišta.
Prema planu za period od 2026. do 2030. godine, udeo visokokvalitetnog poljoprivrednog zemljišta trebalo bi da poraste sa približno 70 na 75 odsto.
Planirana su velika ulaganja u:
- otpornije i prinosnije sorte semena;
- biotehnologiju;
- preciznu poljoprivredu;
- digitalizaciju i veštačku inteligenciju;
- savremenu mehanizaciju i navigacione sisteme;
- senzore za rano otkrivanje bolesti i vremenskih opasnosti;
- efikasnije sisteme navodnjavanja;
- veću upotrebu organskih đubriva.
Cilj je povećanje prinosa uz racionalnije korišćenje zemljišta, vode i đubriva, kao i smanjenje gubitaka tokom proizvodnje i skladištenja hrane.
Kina neće moći bez uvozne soje
Uprkos velikim ulaganjima, potpuna nezavisnost od uvoza praktično nije moguća. To se naročito odnosi na soju.
Kina je sredinom avgusta u SAD kupila nešto više od 500.000 tona soje za novu sezonu. To je samo mali deo količina koje su joj potrebne.
Prema sporazumu postignutom sa SAD u oktobru 2025. godine, Kina bi do kraja 2028. trebalo godišnje da kupuje približno 25 miliona tona američke soje.
Soja se u Kini koristi za ljudsku ishranu, ali je još važnija kao izvor proteina za ogroman sektor proizvodnje svinja, živine i ribe. Za domaću proizvodnju svih potrebnih količina Kina nema dovoljno zemljišta i vode.
Zbog toga bi soja trebalo da ostane jedan od najvažnijih kineskih uvoznih poljoprivrednih proizvoda.
Šta će Kina proizvoditi, a šta nastaviti da uvozi
Nova strategija neće jednako uticati na sve poljoprivredne proizvode.
| Proizvod | Očekivani pravac |
|---|---|
| Pirinač | Visok nivo domaće samodovoljnosti |
| Živinsko meso | Uglavnom domaća proizvodnja |
| Svinjsko meso | Moguće dalje povećanje domaće proizvodnje |
| Pšenica | Rast proizvodnje i manja potreba za uvozom |
| Kukuruz | Povećanje domaće proizvodnje |
| Soja | Trajna velika zavisnost od uvoza |
| Govedina | Nastavak značajnog uvoza |
| Mlečni proizvodi | Uvoz ostaje neophodan |
| Biljna ulja | Trajna zavisnost od stranih dobavljača |
Zemlje koje Kini prodaju pšenicu, kukuruz, pirinač, svinjsko i živinsko meso mogle bi da se suoče sa slabijom tražnjom i većom konkurencijom.
Nasuprot tome, izvoznici soje, govedine, mlečnih proizvoda i biljnih ulja i dalje mogu da računaju na veliko kinesko tržište.
Peking traži više dobavljača i nove transportne pravce
Kina ne želi samo da smanji ukupan uvoz, već i da izbegne preveliku zavisnost od jedne države ili jednog transportnog pravca.
Nova strategija kombinuje:
- veću domaću proizvodnju;
- velike državne rezerve hrane;
- uvoz iz većeg broja zemalja;
- ulaganja u luke, železnicu i nove lance snabdevanja.
Takav pristup trebalo bi da smanji opasnost da politički sukob, rat ili prekid plovidbe ugroze snabdevanje kineskog stanovništva.
Za postojeće izvoznike to znači da više neće biti dovoljno samo ponuditi velike količine robe. Moraće da se bore sa većim brojem konkurenata i strožim kineskim zahtevima.
Kina će tražiti manje količine, ali kvalitetniju hranu
Kinesko tržište bi u narednim godinama moglo postepeno da se promeni iz masovnog uvoznika osnovnih poljoprivrednih proizvoda u kupca koji pažljivije bira skuplju i kvalitetniju robu.
Očekuje se rast potražnje za:
- kafom i kakaom;
- prerađenim prehrambenim proizvodima;
- ribom i morskim plodovima;
- kvalitetnim proizvodima sa jasnim poreklom;
- hranom koja ispunjava visoke bezbednosne i ekološke standarde.
Dokumentacija o poreklu, bezbednost hrane, održivost proizvodnje i mogućnost pouzdane isporuke postajaće sve važniji uslovi za pristup kineskom tržištu.
Kineska tehnologija postaje novi izvozni proizvod
Peking istovremeno želi da od kupca poljoprivrednih proizvoda postane jedan od vodećih svetskih ponuđača poljoprivredne tehnologije.
Kina već razvija i izvozi unapređeno seme, sisteme za digitalno upravljanje proizvodnjom, tehnologiju navodnjavanja, poljoprivredne mašine i opremu za preradu hrane.
Rešenja za povećanje prinosa, obnovu zemljišta i smanjenje gubitaka hrane mogla bi sve više da se koriste i van Kine.
Zbog toga nova kineska strategija ne donosi samo promenu u trgovini hranom. Ona bi Kini mogla da obezbedi i znatno snažniji položaj na globalnom tržištu savremene poljoprivredne tehnologije.
Potpuna nezavisnost od uvoza hrane ipak ostaje malo verovatna. Kina će proizvoditi više pšenice, kukuruza, pirinča i mesa, ali će zbog ograničenog zemljišta i vode još dugo ostati jedan od najvećih svetskih kupaca soje, govedine, mlečnih proizvoda i biljnih ulja.
Izvor: Deutsche Welle – Nova poljoprivredna strategija Kine
