
Poljoprivrednici koji se bave intenzivnom ratarskom proizvodnjom u Srbiji i da bi ostali robni proizvođači, moraće da nađu usev koji će pokriti deo oranica koje ne zauzimaju više: šećerna repa, kukuruz, uljana repica i soja… Prema sadašnjim prognozama, šećerna repa će biti posejana na oko 35.000 ha umesto na 45.000 ha ili 50.000 ha. Uljana repica koja za sada odlično izgleda, daleko je od površine od 50.000 ha. Prognoza ide dalje: kukuruz zbog sušnih uslova i veoma niskog prinosa u pojedinim regionima ukupno neće premašiti setvu od 850.000 ha, u Banatu su potpuno odustali od setve soje pa i šećerne repe. Agronomi iz regiona tvrde da za najmanje 150.000 ha, a zbog umanjenja setve uobičajenih kultura nemaju pouzdan predlog za ratare šta bi sejali.
Uz solidne agrotehničke mere i povoljan raspored padavina, sve posejane kulture nisu podbacile, a bilo je i dobiti. Najviše dileme, pre svega u Vojvodini, donosi setva kukuruza i soje jer su se setvom ovih biljaka pojedini ratari dobro opekli. To je bio, kažu, i razlog da se poseje nešto više pšenice ali ne i 700.000 ha. Najviše se u javnosti površina pod pšenicom vrti oko 600.000 ha.
Na desetinama seminara stručnjaka koji se bave ratarstvom, ove zime gotovo i nije bilo preporuke za setvu na površinama koje su kao umanjenje vezane za šećernu repu, kukuruz, uljanu repicu, pa i soju… Retko se pominjao sirak za zrno, kao i razna krmiva za siliranje.
Stočari koji se bave proizvodnjom mleka, lako dolaze do prvog otkosa deteline, sudanske trave, raži, stočnog graška, ali ta proizvodnja ne obezbeđuje energetske potrebe životinja. A da teškoća bude veća treći i četvrti otkos deteline su veliki dobitak.
Pretstojeći dani namenjeni su setvi, i koristiće se svaki povoljan trenutak za ovaj posao, ali ratari pa i stočari ostaju u dilemi – šta i koliko posejati. Sa površina od oko dva miliona hektara, gazdinstva očekuju dobit.
Zbog ustaljenih suša, mnogi su odustali od zakupa, uglavnom privatnog zemljišta ili su sklopili ugovore sa jeftinijom ponudom. Ove sezone, tzv. arenda, biće isplaćena od 50 do 250 evra po jutru. Zemljovlasnici su od zakupca zahtevali da im ustupi deo državnih podsticaja. Zbog ovakvih aranžmana moguće je da deo poljoprivrednog zemljišta ostane neobrađen, jer i pored mašinski dobro opremljenih ratara, mnogi nisu prihvatili ovakve zahteve.