Autor: Nikola Mihajlović, predsednik Zadružnog saveza Srbije
Generalna skupština UN je proglasila 2025.godinu, za Međunarodnu godinu zadruga,a koja se obeležava pod temom „Zadruge grade bolji svet”.
Prve zemljoradničke zadruge na sadašnjoj teritoriji Republike Srbije osnovane su pre 179 godina, a zadruga koja je osnovana pre 130 godina i danas je aktivni privredni subjekt. Hroničari su svih društveno-ekonomskih promena i uspešno su se prilagođavale i ostvarivale svoje osnovne funkcije. Prenosile su sva nova dostignuća i tehnička rešenja i primenjivale u organizaciji proizvodnje, prerade i prometa.
1846. Zadruga Bačkom Petrovcu
1855. Zadružni ambar, u Erdeviku
1868. Prva kreditnu zadrugu tipa Šulce-Delič u Pivnicama
1883. Ruma pod nazivom ‘Oračka zadruga’.
1894. Vranovo i Azanja 1895. Glavni savez srpskih zemljoradnički zadruga – Zadružni savez Srbije
1898. Zakon o zemljoradnickim i zanatskim zadrugama
1946. Osnovni zakon o zadrugama
1949. Osnovni zakon o zemljoradnickim zadrugama
1965. Osnovni zakon o zadrugama 1996. Zakon o zadrugama 2015. Zakon o zadruga
ISTORIJA – POTREBE NAŠEGA ZADRUGARSTVA 20. oktobra 1934.godine Mihajlo Avramović
Zadrugarstvo je izraz socijalnih potreba svakoga naroda. Naš društveni život nalaže kakvo je zadrugarstvo nama potrebno. Sada, u ovim trenutcima, ja zapažam ove tri glavne potrebe koje nalaže i naročito ističe sadašnji interes i budućnost našega zadrugarstva.
Prva potreba: Preuređenje zadrugarstva prema aktualnim našim društvenim uslovima i potrebama.
Druga potreba: Bolje poznavanje osnova, procesa i funkcija zadrugarstva na osnovi naših socioloških i ekoloških proučavanja.
Treća potreba: Čišćenje zadružnoga aparata od elemenata koji su tuđi zadružnoj prirodi i zadružnoj etici.
Predlog mera za unapređenje zadrugarstva u Republici Srbiji
Imajući u vidu da je Generalna skupština UN proglasila 2025.godinu Međunarodnom godinom zadruga, koja se obeležava sa temom „Zadruge grade bolji svet” i Zadružni savez Srbije organizuje brojne aktivnosti u cilju obeležavanja svog jubileja 130 godina postojanja.
U svojoj rezoluciji, Generalna skupština UN preporučuje načine za proslavu godine i podstiče sve države članice da iskoriste ovaj događaj za promovisanje doprinosa zadruga društvenom i ekonomskom razvoju. Međunarodna godina zadruga biće prilika da se mobilišu sve zainteresovane strane da podrže i unaprede zadruge svuda, jačajući njihov doprinos boljem svetu.
Zadružni savez Srbije je asocijacija zadruga i osnovan je davne 1895. godine, samo godinu dana posle osnivanja prvih zadruga u Srbiji “Vranovo” i “Azanja”. U svom razvoju srpsko zadrugarstvo je prolazilo kroz različite periode, a od 2012. godine započeto je vraćanje mesta i uloge, koji ovaj oblik organizovanja ima i u razvijenim zemljama. Posle više godina, zemljoradničkim zadrugama je prvi put omogućeno da budu korisnici svih tekućih i razvojnih podsticaja predviđenih merama ekonomske i agrarne politike Vlade Republike Srbije. Najznačajnija sistemska mera je donošenje Zakona o zadrugama u decembru 2015. godine, kojim je pojednostavljena procedura osnivanja i započinjanja delatnosti, definisan odnos državnih organa u funkciji razvoja zadrugarstva i pojednostavljen postupak dokazivanja i uknjižbe zadružne svojine. Prvi put posle Drugog svetskog rata 2017. godine u budžetu Republike Srbije obezbeđena su bespovratna sredstava za unapređenje rada zemljoradničkih zadruga, koja se koriste prvenstveno za nabavku opreme, čime se stvaraju uslovi za proizvodnju finalnih proizvoda i izlazak zemljoradničkih zadruga, kako na domaće, tako i na inostrano tržište.
Sektor zadrugarstva u Republici Srbiji najbolje ilustruju podaci da u Srbiji postoji 5.127 svih vrsta zadruga: zemljoradničkih ili poljoprivrednih, stambenih, potrošačkih, zanatskih, radničkih, studentsko-omladinskih, socijalnih, kao i drugih vrsta zadruga za obavljanje proizvodnje, prometa robe, vršenja usluga i drugih delatnosti u skladu sa Zakonom o zadrugama. Od ukupnog broja zadruga aktivne su 2.902 zadruge, odnosno 57%, 1.448 zadruga ima poslovne prihode ili 50% zadruga ( značajno bolji prosek od ostatka privrede).
Prema koncepciji razvoja ekonomije u narednom periodu jedno od suštinskih pitanja je razvoj sektora zadrugarstva, kao nezaobilaznog činioca u zapošljavanju, organizovanju proizvodnje, otkupa, prerade i prometa proizvoda individualnih poljoprivrednih proizvođača. Ispunjavanjem navedenih funkcija sektor zadrugarstva postaje važan faktor za prevazilaženje društvenih i ekonomskih ograničenja u razvoju ruralnih područja. Imajući u vidu navedene činjenice i opis stanja, u cilju revitalizacije zadrugarstva Srbije predlažemo četiri mere:
1.IZRADA STRATEGIJE RAZVOJA ZADRUGARSTVA
Inicijalni korak u obnovi zadrugarstva u Srbiji bi trebalo da bude izrada strateškog dokumenta u kom bi se sagledali resursi sa kojima raspolažu zadruge, problemi sa kojima se suočavaju, ali i mogućnosti za stabilizaciju i dalji razvoj postojećih i osnivanje novih zadruga. Značaj zadružne statistike, ali i osnovnih pokazatelja rada zadruga je višestruko istican od strane Međunarodnog zadružnog saveza. Teško je planirati korake za budućnost ukoliko ne postoje precizni i pouzdani podaci o trenutnom stanju. U tom smislu, smatramo da je neophodno kreirati i usvojiti Strategiju razvoja zadrugarstva u Srbiji. Nosilac izrade Strategije bi bio Zadružni savez Srbije u saradnji sa profesorima Poljoprivrednog fakulteta . Strategijom bi se prikazali broj, kapaciteti, ekonomski i ljudski resursi postojećih zadruga u Srbiji. Pri tome, strategija bi bila usmerena ne samo na poljoprivredne zadruge koje su najbrojnije u Srbiji, već i druge vrste zadruga koje su donekle nepravedno zapostavljene. Istovremeno, bili bi otkriveni nedostaci u povezivanju zadruga i identifikovani načini kako se zadruge mogu poslovno umrežavati u cilju vertikalnog povezivanja i plasmana proizvoda više faze prerade na domaće i inostrano tržište. Strategijom bi bili adresirani i najvažniji problemi po vrstama zadruga, kao što je pitnje povraćaja zadružne imovine koja je u posedu nezadružnog sektora, a koja je u prethodnom periodu preuzeta bez odgovarajuće naknade.
2. KREDITNA LINIJA ZA ZADRUGE – BESKAMATNO KREDITIRANjE ZADRUGA
Sagledavajući trenutno stanje i perspektive zadrugarstva u Republici Srbiji, nameće se zaključak da je neophodno insistirati na doslednom sprovođenju člana 12. Zakona o zadrugama, koji definiše da zadruga uživa posebnu zaštitu Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave u obavljanju njene pretežne delatnosti. Posebna zaštita iz ovog člana ogleda se u podsticanju zadrugarstva merama ekonomske, agrarne i stambene politike, kao i drugih razvojnih politika, uključujući odgovarajuće olakšice i pogodnosti, koje se utvrđuju posebnim propisima, kao i mogućnosti osnivanja posebnih fondova (fondacija). Problem u razvoju zadruga predstavlja nedostatak sredstava, što podrazumeva ne samo dugoročna sredstva za finansiranje investicija, već i kratkoročne izvore namenjene obrtnim sredstvima i održavanju tekuće likvidnosti. To je od posebnog značaja za poljoprivredne zadruge, zbog sezonskog karaktera proizvodnje i vremenskog nepodudaranja prihoda i rashoda.
3.ZAPOŠLjAVANjE STRUČNIH LICA U ZADRUGAMA I ZADRUŽNIM SAVEZIMA
Ključno pitanje oživljavanja sektora zadrugarstva je u kadrovskom osposobljavanju zadruga koji bi dao doprinos razvoju poslovnih aktivnosti, osavremenjavanju proizvodnje, unapređenju kvaliteta zadružnih proizvoda, povećanju prinosa i drugim relevantnim aktivnostima. U tom smislu u zadrugama je potrebno zapošljavanje agronoma, prehrambenih tehnologa, veterinara i stručnih lica drugih obrazovnih profila poljoprivrede, kao i lica iz oblasti ekologije i digitalizacije.
4.EDUKACIJA I MEDIJSKA PROMOCIJA U ZADRUGARSTVU
Imajući u vidu značaj edukacije, potrebno je organizovati radionice o značaju osnivanja zadruga, njihovom poslovanju i prednostima udruživanja. Informisanje je izuzetno značajno za napredak svakog društva, a poseban značaj u sferi zadrugarstva leži pre svega u rušenju postojećih predrasuda, edukaciji, pravovremenom informisanju i ispravljanju iskrivljene slike koja je u javnosti prisutna kada je reč o zadrugama. Na taj način u povoljnijem ambijentu pojedinci i grupe lakše će uvideti pozitivne strane i prednosti zadružnog organizovanja, i na taj način prepoznati sopstveni interes. Neophodna je zadružna saradnja na internacionalnom nivou, a zadrugari balkanskih i evropskih zemalja trebalo bi da razmenjuju iskustva i organizuju međusobne stručne posete.
ZEMLjORADNIČKE ZADRUGE U FUNKCIJI ORGANIZOVANjA POLjOPRIVREDNE PROIZVODNjE SRBIJE KROZ VREME I STATISTIKU
Z A K Lj U Č C I
Promene drštveno-ekonomskih odnosa od presudnog su značaja imale i na razvoj zemljoradničkog zadrugarstva, koje u Srbiji ima tradiciju nešto manju od dva veka.
U prvom veku razvoja zadrugarstvo se razvijalo u uslovima privatne svojine i ovaj period čini vreme od osnivanja prvih zadruga do kraja drugog svetskog rata. U prvoj polovini veka razvijao se nabavljačko-potrošački tip zadruga, a u drugoj polovini specijalizovane žitarske, stočarske, vinarske, voćarske i štedno-kreditne zadruge. Polovinom veka osnovan je Zadružni savez Srbije koji je sa još 10 nacionalnih saveza osnivač Međunarodnog zadružnog saveza.
Posle drugog svetskog rata do privredne reforme je period prinudne kolektivizacije u poljoprivredi – vreme seljačkih radnih zadruga. Period izuzetno nepovoljnih uslova za zemljoradničko zadrugarstvo sa negativnih posledicama na proizvodnju i ekonomske tokove u ovoj oblasti.
Period posle privredne reforme do kraja devedesetih godina prošlog veka karakteriše period osnivanja i poslovanja zemljoradničkih zadruga u skladu sa zadružnim vrednostima i principima. Međutim, posle 1976. godine i Zakona o obaveznom udruživanju mnoge zemljoradničke zadruge su ušle u sastav agroindustrijskih kombinata. Ovo je posebno bilo karakteristično u AP Vojvodini gde su sve zemljoradničke zadruge bile u kombinatima sa osnovnom delatnošću saradnje sa individualnim poljoprivrednim proizvođačima u proizvodnji, prvenstveno industrijskog bilja, žita i svinja kao sirovine za prehrambenu industriju. U ovom periodu u centralnom delu Republike najveće zadruge su ostale van kombinata. Uspele su dominantno da organizuju proizvodnju junećeg i jagnjećeg mesa, maline i šljive. Zemljoradničke zadruge i Zadružni savez Srbije formirali su i obezbedili uslove za rad stručnih poljoprivrednih službi, koje preuzimaju poslove od zadruga na unapređivanju razvoja poljoprivrede. Zadružnom imovinom je obezbeđen rad službi koje će biti podržavljene 1991. godine sa podržavljenjem zadružne imovine koje su ove službe koristile.
Posle 1991. godine odvijaju se značajne promene koje neposredno opredeljuju i razvoj zemljoradničkih zadruga. Najvažnije promene su rasturanje agroindustrijskih kombinata, privatizacija kapaciteta prehrambene industrije, transformisanje internih banaka u poslove banke; izlazak zemljoradničkih zadruga iz kombinata bez iznošenja imovine; uvođenje sankcija Saveta bezbednosti UN; ukidanje sertifikata za izvoz junećeg i jagnjećeg mesa u EU; odlazak poslova u sivu zonu čime su zemljoradničke zadruge bile posebno oštećene jer su dominantno zadružni proizvodi – stoka, meso, malina najviše skliznule u sivu zonu. Pored navedenog, zemljoradničke zadruge ostaju obveznici vraćanja imovine oduzeti tokom pedesetih godina prošlog veka.
Zemljoradničke zadruge bez imovine, legalnih poslovnih aktivnosti, bez pristupa tržištu kapitala uz obavezu vraćanja imovine, koje najčešće nije bilo, nemogućnosti servisiranja obaveza prema državi i zaposlenima dolaze u izuzetno težak ekonomski položaj koji vodi ka likvidaciji. Likvidirane su najveće zadruge posebno u centralnom delu Republike, pre svega u mačvanskom, kolubarskom, raškom, zlatiborskom, rasinskom i nišavskog okrugu. Likvidacijom zadruga smanjuje se drastično stočarska proizvodnja, destabilizuje se proizvodnja maline. Kao posledica je devastacija poljoprivredne prozvodnje na ovim područjima uz najviše neobrađenih poljoprivrednih površina.
Proces dokazivanja i povraćaja zadružne imovine traje preko tri decenije i završen je usvajanjem Zakona o zadrugama 2015. godine.
Popisom poljoprivrede u 2023. godine subjekt popisa su bile i zemljoradničke zadruge. Popisane su sve zemljoradničke zadruge koje su imale registrovano poljoprivredno gazdinstvo, kao i zadrugari. Predmet popisa su: korišćene poljoprivredne površine i struktura njihovog korišćenja, kao i raspoloživi stočni fond i mehanizacija.
Popisano je ukupno 12.114 registrovanih gazdinstava zemljoradničkih zadruga, što čini 2,4% ukupno popisanih registrovanih poljoprivrednih gazdinstava.
U okviru zemljoradničkih zadruga koristi se od ukupno popisanog poljoprivrednog zemljišta 6,4%, a odgajaju 1,4% goveda, 3,9% svinja. Od ukupno popisanih voćnjaka zemljoradničke zadruge koriste 3,3%, a vinograda 3,4%. Relativno malim učešćem u popisanim kategorijama u odnosu na ukupne, ne može se meriti realno doprinos zemljoradničkih zadruga razvoju poljoprivrede, jer je mnogo veći značaj istih u organizaciji i realizaciji proizvodnje na malim posedima fizičkih lica.
Prosečno raspoloživa poljoprivredna površina po zemljoradničkoj zadruzi ukupno iznosi 117 ha. Ove površine sa postojećom strukturom proizvodnje ne omogućuju dugoročnu ekonomsku održivost. Iz tih razloga neophodna je intenzifikacija proizvodnje kroz uvođenje novih tehnologija i novih proizvoda iz oblasti povrtarstva, voćarstva, stočarstva, prerade poljoprivrednih proizvodai stvaranje finalnih proizvoda.
Prema podacima Zadružnog saveza Srbije i okružnih zadružnih saveza na ravničarskom području negotinske nizije postoje mogućnosti da kroz organizaciju u okviru zemljoradnih zadruga uz nabavku širokozahvatne mehanizacije organizovati poljoprivrednu proizvodnju na raspoloživim neobrađenim poljoprivrednim površinama.
Posebnu pažnju bi trebalo usmeriti i isfinansirati istraživanje da li zadružni sistem organizovanja može da bude u funkciji neobrađenih poljoprivrednih površina u brdskim i planinskim područjima kroz namenske programe, kao što su tovno govedarstvo, autohtone sorte šljiva i autohtone rase ovaca.