Beograd, 5. februar 2016.
Autor: Marina Vukša, Institut za pesticide i zaštitu živone sredine, Zemun
Štetni poljski glodari pripadaju grupi povremeno ekonomski značajnih do vrlo značajnih štetočina. Poslednjih nekoliko godina (2005., 2009. i 2012.,a naročito 2014.) dolazi do njihovog prenamnožavanja i pojave šteta na velikim površinama.
Od štetnih poljskih glodara kod nas ekonomski najznačajniji iz familije kratkorepih miševa (Cricetidae) su poljska voluharica (Microtus arvalis) i hrčak (Cricetus cricetus). U uslovima navodnjavanja ekonomski značajne mogu biti vodena voluharica (Arvicola terrestris) i podzemna voluharica (Pytimys subterraneus). Iz familije dugorepih miševa (Muridae) od značaja u pšenici i ozimim žitaricama mogu biti i poljski miševi (Apodemus agrarius). Povremeno, i bez većeg značaja, iz navedenih familija se mogu javiti i druge vrste kao što su: bizamski pacov (Ondatra zibetica), domaći miš (Mus musculus), tekunica (Citellus citellus) itd. Poljski glodari pričinjavaju štete u pšenici i ozimim žitaricamai od momenta setve (unošenja semena u zemlju) do žetve. Slučajevi da je tek posejano seme desetkovano zabeleženi su u nekim područjima Vojvodine. Pored šteta koje pričinjavaju gajenim biljkama, pojedine od ovih vrsta glodara su prenosioci oboljenja stoke i ljudi. Često dolazi do pojave žarišta trihineloze (Vojvodina, uža Srbija) i mišje – hemoragične groznice (Kosovo, Crna Gora).
Značajne vrste glodara Za svaku od značajnih vrsta glodara ukratko se prikazuju biologija, način na koji pričinjava štete, ekonomski značaj, pragovi štetnosti i mogućnost suzbijanja. Poznato je da se kod glodara vrste međusobno razlikuju po načinima oštećenja i biljaka koje preferiraju, a po znacima napada moguće je sa sigurnošću utvrditi o kojoj se vrsti radi.
Takođe, predložena je kategorizacija brojnosti populacije i stepena oštećenosti za poljsku voluharicu, poljske miševe i hrčka na osnovu aktivnih rupa po jedinici površine (Tab.1 ).
Poljska voluharica (Microtus arvalis Pall.). U okviru kolonija živi u parovima od šest meseci do dve godine Aktivna je tokom cele godine. Kreće se na površini od dva do dva i po ara. Razmnožava se dva do četiri puta godišnje, a njen razvojni ciklus traje dva do tri meseca. U toku većeg dela vegetacije u populaciji dominiraju odrasle ženke. Populacioni maksimum postiže u junu i julu, a razmnožavanje se završava u oktobru. Reprodukcioni potencijal u značajnom stepenu zavisi od vremenskih uslova tokom jeseni, dostupne hrane (posebno u drugom delu vegetacije), prirodnih neprijatelja (sove, orlovi mišari, rovčice, lisice, razni paraziti, bolesti) i obrade zemljišta. Najviše se javlja na lucerki, ali je podjednako prisutna na pšenici, stnim i ozimim žitaricama. Povećanu brojnost populacije treba očekivati posle duge i tople jeseni, blage zime sa dugotrajnim i dubokim snežnim pokrivačem, te ranog toplog i suvog proleća.
Prisustvo poljske voluharice lako se uočava po brojnim utabanim stazicama na površini zemlje i rupama prečnika tri – četiri centimetra. Po nekoliko ovih otvora je povezano hodnicima, koji vode ka leglu, na dubini 10 – 18 cm. Izlovljavanjem je moguće uhvatiti nekoliko uzrasnih stadijuma (juvenilne, subadultne, semiadultne i adultne oblike).
Ova vrsta je posebno značajna na lucerištima, deteliništima i površinama pod ozimim i strnim žitima. Hrani se skoro isključivo nežnim, sočnim delovima biljaka. Tokom vegetacije pretežno nastanjuje lucerišta, a tokom zime strna žita, gde se zadržava od nicanja do žetve (oko devet meseci). U vreme klijanja i nicanja biljaka hrani se semenom i klijancima, a zatim oštećuje mlade biljčice. Jedna kolonija uništi prosečno oko 15 m2 useva. U vreme sazrevanja podgriza stabljiku, jede zeleni deo što može da umanji prinos i do 35 %.
Orjentaciona brojnost poljske voluharice procenjuje se na osnovu aktivnih rupa, a prava brojnost utvrđuje se izlovljavanjem. Kada se ulovi 10 jedinki po aru napad je vrlo jak. U periodu pred gradaciju razmnožavaju se sve subadultne, pa čak i juvenilne jedinke, te i umerena brojnost populacije tokom proleća (0,5-1 jedinki /ar) može u povoljnim uslovima dati populaciju sa 12 – 25 jedinki/ar početkom jeseni.
Podzemna voluharica (Pytimys subterraneus). Aktivna je tokom čitave godine. Razmnožava se nekoliko puta u toku godine, a u leglu ima dva do sedam mladunaca. Pored drugih staništa naseljava i obradive površine pod zalivnim sistemima. Najveći deo vremena provodi pod zemljom, ali povremeno izlazi i na površinu.
Hrani se podzemnim i nadzemnim delovima korenasto-krtolastog i lukovičastog povrća i cveća, lucerke, deteline, strnih žita i okopavinskih useva. Prisustvo ove vrste otkriva se po razgranatoj mreži hodnika koji se završavaju izlaznim otvorima i humkama izbačene zemlje.
Orijentaciona brojnost podzemne voluharice utvrđuje se izlovaljavanjem po lovnim linijama kao i kod drugih mišolikih glodara. Treba obratiti pažnju na prisustvo podzemne voluharice u rasadnicima višegodišnjeg bilja, kao i na parcelama za ožiljavanje reznica i kalemova, odakle često u velikom broju migriraju na površine pod lucerkom, detelinom i pšenicom.
Vodena voluharica (A. terrestris). živi u leglima i aktivna je tokom cele godine, posebno od proleće do jeseni. U toku godine može imati četiri i više okota sa šest do osam mladunaca u leglu, tako da za kratko vreme može da se masovno namnoži. Lako je prilagodljiva za različite izvore hrane, a vlažnost zemljišta je jedan od najvažnijih limitirajućih faktora.
Nastanjuje obale površinskih voda, ritove, bare i vlažne livade, a česta je i na navodnjavanim površinama. Prisustvo ove vrste lako je otkriti po utabanim stazicama pored vode. Oštećuje podzemne i nadzemne delove biljaka, posebno na korenasto-lukovičastom povrću, cveću i mladim zasadima voćaka i vinove loze. Sa ovih površina često migrira na lucerku, detelinu i pšenicu gde pričinjava znatne štete. Oštećenja nanosi tokom jeseni, zime i ranog proleća. Značajna je i kao vektor parazitskih oboljenja čoveka, domaćih životinja i divljači.
Poljski miševi (Apodemus spp.) Aktivni su tokom cele godine . Razmnožavaju se pet – šest puta godišnje. Poseduju veliki potencijal razmnožavanja i pri povoljnim uslovima dolazi do brzog porasta brojnosti populacije. Njihova brojnost u velikoj meri zavisi od raspoložive hrane i temperaturnih uslova sredine. Na području Vojvodine (Srem) nabrojnija je bila vrsta Apodemus agrarius. Poljske miševe moguće je otkriti po leglima, sličnoj veličini (10-11 cm dužine), iako se međusobno razlikuju po boji krzna i neki drugim detaljima (uzdužne pruge na leđima i dr.).
Ove štetne vrste pripadaju grupi povremeno ekonomski značajnih štetočina velikog broja gajenih biljaka. štetu nanase u reme setve, kada sakupljaju posejano seme i odnose u leglo. Tokom vegetacije povređuju krtolasto-korenasto povrće, a tokom zrenja odnose zrnevlje velikog broja biljaka. Posebno su opasni na površinama za proizvodnju semena jer mogu značajno smanjiti prinos na širem području kada se prenamnože.
Utvrđivanje brojnosti poljskih miševa od posebne je važnosti na parcelama gde se planira setva semenskih useva. Pre setve treba utvrditi da li su i koje vrste prisutne, zatim treba pratiti brojnost njihovih populacija i to posebno od cvetanja do žetve. Orjentacioni podaci dobijaju se na osnovu ulaznih otvora, a bliži podaci o stvarnoj brojnosti izlovljavanjem po lovnim linijama. Apsolutna vrednost utvrđuje se potpunim izlovljavanjem na izolovanim površinama. Ocena opasnosti zasniva se na podacima o brojnosti pojedinih vrsta posle prezimljavanja i anlizom genitalija, koju treba izvesti u rano proleće, početkom i krajem leta i tokom jeseni.
Hrčak(C. cricetus). Živi šest do osam godina. Hrčak je sumračna i noćna životinja. Zimu provodi u zemlji u zimskom snu.Od septembra do prvog zahlađenja odlazi na prezimljavanje. Posle prezimljavanja buđenje populacije hrčaka je razvučeno i traje i do tri meseca. Počinje u februaru kada temperatura u toku šest dana uzastopno, prelazi 10 0C i tada se budenajstarijimužjaci. Najkasnije se budemladeženke sa kasno jesenjim mladuncima, krajem aprila i početak maja meseca. Hrčak poseduje izuzetan potencijal razmnožavanja, u našim uslovima javljaju se dva – tri, pa i četiri okota godišnje, a u jednom leglu može biti do 18 mladunaca. Prva generacija mladih pojavljuje se od polovine do kraja maja. Druga generacija mladih pojavljuje se u julu, a treća krajem vegetacije. Mladi odrastaju za oko mesec dana.
Hrčka je moguće otkriti po ogoljenim mestima, koja se postepeno povećavaju. Na ovim oazama nalaze se po jedan do dva otvora prečnika šest do devet centimetara, koji vode u duboka legla. U leglima se nalazi sakupljena hrana. Pažljivim posmatranjem moguće je videti i krupne žućkasto riđe životinjice sa crnim trbuhom i belim pegama na glavi.
Hrčak pripada grupi ekonomski najznačajnijih poljskih glodara. Oštećuje nadzemne i podzemne delove biljaka, plodove i seme. Prikuplja hranu za zimu (i po nekoliko desetina kilograma). Tokom proleća oštećuje lucerku, detelinu i strna žita, a tokom leta i rane jeseni kukuruz, suncokret, šećernu repu, krompir, mrkvu i drugo bilje.
Brojnost populacije hrčka utvrđuje se krajem zime, odnosno početkom proleća, kada se prati tok buđenja iz zimskog sna. Kao prag štetnosti uzima se tri jedinke, ili aktivne rupe/ha. Takođe treba utvrditi i brojnost hrčka početkom juna, posle završenog ciklusa razmnožavanja, kao i krajem leta, pre padanja u zimski san. U sva tri slučaja, pored brojnosti treba odrediti i uzrasnu strukturu populacije i stanje genitalija ženki.
Suzbijanje hrčka treba obaviti krajem aprila meseca kada je probuđen najveći deo populacije, mada se može izvršiti i ranije ako brojnost prelazi II kategoriju, odnosno kreće se preko dve nastanjene jazbine po hektaru. Ovo treba učiniti naročito ako se hrčak nalazi u blizini parcela sa suncokretom, kukuruzom u nicanju, parcela sa izniklim graškom, sojom ili pasuljem, parcela pod strnim žitima, lucerkom ili detelinom.
U tabeli 1. dat je pregled kategorija brojnosti populacija glodara i stepena oštećenosti biljaka na osnovu koje se može odrediti stepen ugroženosti useva i odrediti vreme intervenisanja.
Tab.1. Pregled kategorija brojnosti populacija glodara i stepena oštećenosti biljaka.
Kalamitetna pojava glodara U toku 2014. godine došlo je do enermnog prenamnoženja glodara, takozvanog kalamiteta u regionima Bačke (Bečej, Srbobran, Vrbas, Sombor Apatin, Kula), Srema, Mačve, Smedereva, Smederevske Palanke, u delu Beograda prema Pančevu, najkraće rečeno gotovo da je zahvaćena čitava površina Srbije. U regionu Bečeja su presejavane ogromne površine pod ovsom i lucerkom, a prinos je bio umanjen od 60 do 100%. Glodari su u toku letnjih meseci krenuli i na soju, kukuruz, šećernu repu, suncokret i potrazi za hranom, a i vodom, jer posle obilnih padavina u maju u letnjem periodu nije bilo padavina.
Mnogi faktori uslovljavaju povećanje brojnosti štetnih poljskih glodara: fiziološko stanje populacije, klimatske uslovi, stanište i izvori hrane. O fiziološkom stanju nema puno podataka, a ostali uslovi su veoma povoljni za njihovo razmnožavanje. Kalamitenoj pojavi glodara u toku 2014. godine naročito je pogodovala blaga zima, pojava poplava koja je dovela do njihovog izmeštanja na staništa u kojima ih do tada nije bilo u tolikoj brojnosti i ne blagovremeno delovanje poljoprivrednih proizvođača koji su tretmane preparatima za suzbijanje glodara započeli tek polovinom februara, kada je brojnost već dostizala III i IV kategoriju.
Na 90% ovih površina suzbijanje je obavljeno mamcima na bazi cinkfosfida (3%) koje su organizacije najpre same pripremale, a potom i nabavljale u izuzetno velikim oličinama. Na 10% površina suzbijanje je obavljeno mamcima na bazi antikoagulanata (bromadiolon uglavnom).
Pošto se sa primenom zakasnilo količina utrošenog mamka kretala se od 10 do 100, pa čak ponegde i 200 kg po hektaru, što je izuzetno opasno po životnu sredinu(dolazi do zagađenja zemljišta vodotokova), ekonomski je neisplativo.
Mere zaštite
U cilju smanjenja gubitaka od štetnih glodara mogu se preduzimati preventivne i direktne mere zaštite. Osnovu preventivne zaštite čine intenzivna agrotehnika, blagovremena setva i žetva, zaoravanje žetvenih ostataka, preoravanje međa, utrina, i drugih zaparloženih površina, zatim prostorna izolacija od postojećih žarišta (lucerišta i dr.), te stalna briga o prirodnim neprijateljima ovih štetočina. Poslednjih godina na površinama gde se seju strna žita, u velikoj meri se primenjuje redukovana obrada što verovatno ima uticaja na porast brojnosti populacije štetnih glodara. Potrebno je obaviti duboko oranjeovih površina.Mora se takođe, blagovremeno tretiranje utrina, parloga, područja pored kanala, pored šumskih staništa i svih mesta odakle glodari mogu doći na useve
Direktne mere, u prvom redu, podrazumevaju hemijsko suzbijanje glodara, međutim poslednjih godina se to ne obavlja u potrebnom obimu.
Hemijsko suzbijanje poljske i podzemne voluharice na strnim žitima i žarištima – lucerištima izvodi se tokom ranog proleća i kasne jeseni, a vodene voluharice tokom cele godine, pošto njena brojnost u zimskom periodu ne opada u značajnoj meri. Suzbijanje poljskih miševa se obavlja odmah po uočavanju njihovog prisustva, naročito na parcelama sa semenskim usevima. Suzbijanje hrčka najbolje je izvoditi kada se celokupna populacija probudi iz zimskog sna, a to je najčešće od početka aprila do početka maja.
Zaključak: Poslednjih godina, a naročito 2014., poljski glodari pričinili su izuzetno velike štete na pšenici i strnim i ozimim žitaricama i na svim ostalim poljoprivrednim kulturama.
U toku zime, proleća i leta 2015. godine brojnost glodara je bila na nivou prve i druge kategorije, osim u martu u regionu Vrbasa gde je brojnost dostizala i četvrtu kategoriju na utrinama.
Uvidom u situaciju na terenu utvrdili smo da je tokom meseca novembra, a naročito u decembru došlo do osetnog povećanja brojnosti glodara na utrinama, graničnim površinama, površinama u blizini kanala i na površinama pod pšenicom i u voćnjacima naročito u regionu Sombora, Sremske Mitrovice i Smedereva. Pošto je i ove godine relativno visoka temperatura, osim poslednje nedelje novembra, za ovo doba godine upozoravamo na mogućnost daljeg povećanja brojnosti glodara tokom zime i ranog proleća i pojavu aktivnosti hrčka naročito na području Rume, Kule, Sivca i Smedereva.
Posebnu pažnjutreba obratiti na voćne zasade i povrtnjake jer je u voćnjacima takođe u toku novembra i decembra 2014. godine zapažena izuzetno visoka brojnost i aktivnost štetnih glodara, a povećana je brojnost i u novembru i decembru 2015.
Najbrojnije vrste bile su poljska voluharica (Microtus arvalis) i poljski miš (Apodemus agrarius). U uslovima navodnjavanja štete mogu pričiniti vodena (Arvicola terrestris) i podzemna voluharica (Pytimys subteraneus).
U cilju suzbijanja glodara preporučuju se preventivne i direktne mere zaštite. Osnovu preventivne zaštite čini pravilna agrotehnika, postavljanje čeka za prirodne neprijatelje glodara kao što su sove i orlovi mišari, a direktne mere podrazumevaju hemijsko suzbijanje klasičnim akutnim rodenticidima i antikoagulantima.
Na ugroženim poljoprivrednim površinama primenjivati rodenticidne mamke. Preporučuje se primena parafinskih (impregniranih) rodenticidnih mamaka na bazi cink-fosfida i mamka na bazi bromadiolona. Primenu rodenticida na bazi cinkfosfida ne treba izvoditi na vlažnim staništima, odnosno po kiši i snegu, zbog razlaganja aktivne materije i zagađivanja zemljišta, a samim tim i životne sredine. Po vlažnom vremenu moguća je primena samo posebnih (impregniranih- kapsuliranih) formulacija, a naročito parafiniziranih peleta. Takođe, nakon ubacivanja mamaka u aktivne rupe, iste treba zatvoriti da ne bi došlo do trovanja divljači i ptica. Iz istih razloga površinska primena mamaka je isključena.
Mamci na bazi broma diolona preporučuju se za primenu u jesenjem periodu, nakon setve ozimih useva. Mamci se primenjuju u skladu sa uputstvom za primenu, po suvom vremenu. Mamci se ne smeju ostavljati na površini zemlje, već se postavljaju u aktivne rupe glodara ili u kutijama za izlaganje mamaka, kako bi se izbeglo trovanje domaćih životinja, divljači, prirodnih neprijatelja i zagađenje životne sredine. Mamci se ne smeju primenjivati po kiši, posle kiše i u izrazito vlažnom zemljištu. Mamci se ne postavljaju golom rukom, već plastičnim ili metalnim kašičicama ili čašama. Površine tretirane rodenticidnim mamcima se moraju redovno obilaziti, najmanje jednom u 10 dana. Uginuli glodari i ostaci konzumiranih mamaka se moraju sakupljati, kako bi se sprečila sekundarna trovanja prirodnih neprijatelja glodara, a naročito ptica. Sakupljeni uginuli glodari i ostaci konzumiranih mamaka se moraju ukloniti na bezbedan način. Rodenticide, koji su klasifikovani i obeleženi kao naročito opasni, mogu primenjivati samo pravna lica i preduzetnici upisani u Registar pružalaca usluga za obavljanje operativnih usluga – dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u oblasti zaštite bilja i biljnih proizvoda. Izvod iz Registra pružalaca usluga u oblasti sredstava za zaštitu bilja za pružanje operativni usluga – dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija u oblasti zaštite bilja i biljnih proizvoda možete naći na sajtu Ministarstva za poljoprivredu, veterinarstvo i šumarstvo Uprava za zaštitu bilja .
Poljske glodare treba suzbijati pravovremeno i organizovano, obuhvatajući pritom što veće površine (ne manje od 10 000 hektara). Akcije suzbijanja treba izvoditi sinhronizovano na društvenim i privatnim gazdinstvima, uz saradnju i koordinaciju izveštajno-prognozne službe za zaštitu bilja, područnih stručnih službi na terenu i naučno-istraživačkih ustanova.