KO TO TAMO PEVA?
Čedomir Keco
Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine nije izmirilo obaveze prema gazdinstvima za 2014. godinu (ostao je dug za tov, prvotelke…), a sada su pristigle i isplate premija za mleko (prvi kvartal). Premije od 6.000 dinara po hektaru za sva gazdinstva neće biti upućena na sela, jer taj trošak nije planiran u celosti, iako je to bila zakonska obaveza Ministarstva poljoprivrede.
Analitičari tvrde da je ova stavka trebala da bude iskazana u iznosu od 10-12 milijardi dinara, a ne kao što smo juče objavili devet milijardi dinara. Bez razlike na iznos jedno je sigurno: gazdinstva su u prvoj polovini proizvodne i kalendarske godine ostala bez ovih uplata resornog ministarstva, što u istoriji „novog doba” višestranačkih vlada nije zabeleženo. Još se ne zna ko preuzima odgovornost za ovako grub ekonomski skandal?
Negativan rad Ministarstva poljoprivrede upotpunjuje i lagodan rad Uprava za agrarna plaćanja, čiji radnici na sva pitanja nezadovoljnih gazdinstava odgovaraju: „obrada vašeg predmeta je u toku”. Tako govore i za obračun premija za mleko iz prvog kvartala ove godine, iako znaju da direktor Uprave nije obezbedio tehničke i organizacione uslove da se ovaj posao ubrza. Atmosfera u Upravi, kažu stranke, je zabavna – svako pravi pauzu kada želi, pojedini šefovi dolaze na posao kada misle da je to potrebno… Tu situaciju potvrđuje i činjenica da se na telefonske pozive odgovorni retko javljaju, a među njima ima i takvih koji ovu radnu obavezu smatraju partijskom nagradom, pa su više na produženom doručku nego u kancelariji.
Iako je broj operativaca u službi za obradu predmeta u Upravi za plaćanja povećan, ovi radnici, iako im je zabranjeno da govore o radu, tvrde da dnevno obrade manje od 400 predmeta, što je upola manje nego prošle godine. Oni kažu da nema zanosa u radu niti kolegijalne atmosfere i da je dolaskom novog direktora nastala atmosfera u kojoj „niko nikome ne veruje”!?
Sve ovo i nije bitno koliko je važan odgovor na sledeće pitanje: da li će se već sutra poboljšati rad ove uprave i da li će ona zbog neuslovne zgrade dobiti akreditaciju, bitnu za korišćenje raznih evropskih fondova? Dabome, ima i još važnije pitanje – da li će Uprava zaposliti novih stotinak ljudi, izabranih mimo partijskih pritisaka i bez arbitraže tek dovedenih rukovodilaca u ovu upravu? Ili: ko sme i može o novom zapošljavanju školovanih ljudi to preneti premijeru Vučiću?
Stanje u državnoj agrarnoj administraciji liči na hvalospev, pa, zapravo, i nema nade da će se stvari poboljšati, a pogotovo ne bez promene celog tima. Učinjeni propusti, a pogotovo neobavljeni poslovi, jasna su poruka premijeru šta mu se događa u ovom sektoru, koji čine i kadrovi Srpske napredne stranke. Rebalans budžeta je daleko, a bez njega nema isplate novca za biljnu proizvodnju i to ratari znaju.
Koliko, zapravo, u Ministarstvu poljoprivrede za ono što pričaju da dobro rade, a suprotno je, pokazuje i izdata brošura o radu ministarke Snežane Bogosavljević Bošković sa njenih stotinak fotografija (bez imena izdavača i kataloškog broja). Reč je o ministarki koja kaže da će se isplata svih obaveza završiti do kraja maja, da je problem otkupa mleka rešen, da su naši pravilnici za uvoz mesa u skladu sa EU standardima, da su naši proizvođači zaštićeni od uvoza, a da fali konkurentnost… i tako dalje i tako slično, a što ne odgovara stvarnosti.
A kako smo zaštićeni po ministarki Snežani Bogosavljević Bošković ako nam se i ovo dogodilo: za prva četiri meseca ove godine, baš kada je otkazan otkup mleka malim proizvođačima uvezli smo oko 3.700 tona mleka i pavlake nekoncentrovane i bez dodatka šećera, a mlečnice, kiselog mleka, jogurta i kefira 799 tona, za 500 tona više nego aprila prošle godine. Uvezli smo i više surutke. Maslaca i sličnih masnoća od mleka (namazi) uvezli smo 390 tona, znatno više nego lane uz sir i urme oko 950 tona – to je prava slika nebrige prema domaćim farmerima. Kada se ovome doda da se ne naziru mere zaštite za domaće proizvođače, onda je jasno da je ovo potpuno nezaštićen sektor u koji je stiglo i mleko u prahu u hiljadama tona. Da druge primere i ne navodimo, jer ovde ne važi pravilo da je ponavljanje „majka nauke”.
Problemi u radu Ministarstva poljoprivrede odavno su nadrasli sposobnost njegovih kadrova, a mnoge su baš oni i proizveli, pre svega, nečinjenjem.
Da li je ova situacija briga premijera Vučića ili samo paora i njihovih udruženja, pokazaće vreme, a da su gazdinstva ostala bez svog resornog ministarstva, sasvim je jasno.