PRVA LEKCIJA SAVLADANA
Beograd, 8. jul 2015.
Čedomir Keco
Slučajno ili ne, dogodilo se da cena ovogodišnjeg roda pšenice sa 15,50 din/kg poraste za skoro dinar istog dana kada su predstavnici Unije poljoprivrednih proizvođača (organizatori otkazanog protesta) iz Sremske Mitrovice dobili obećanje u Vladi da će Robne rezerve intervenisati na tržištu, ako cena bude znatno ispod cene prošlogodišnjeg roda. Praktično, država je poslala jasan signal da neće zaboraviti ratare, iako u kasi za ovakav iskorak nema planiranog novca.Cena posle prvih otkosa pomalo raste i bez PDV-a je 16,50 din/kg.
Ponuda zrna još nije u punom jeku i to je osnovni razlog što se ne može znati šta donosi septembar. Po tradiciji, cena u ovom mesecu je niža od one žetvene. Ove godine žetva će potrajati duže nego lani, a prinosi su različiti, kao i kvalitet zrna. Oni koji imaju dobar rod i kvalitet kao realnu cenu uvažavaju – 18,50 din/kg sa PDV-om, a oni ratari koji pšenicu gaje zbog „čuvanja njiva” i imaju nizak prinos kao prihvatljivu cenu pominju 20 din/kg. Ono što nije sporno sažeto je u dve činjenice: setva u agro roku i uz upotrebu potpunih agrotehničkih mera donosi profit, iako su u nekim regionima odličan prinos imali i ratari sa malim ulaganjima, koji, uglavnom, odmah žele kupca za trećinu roda.
Stabilnost našeg novca prema evru je na vetrometrini, a to se može i još više pokazati na čega utiče „slučaj Grčke”.
Odluka za prodaju zrna vezana je i za plan jesenjih ulaganja, jer se nova setva neće finansirati iz otkupa soje ili suncokreta, jer isplate kasne. Sa novcem od šećerne repe to se decenijama ne događa, ali se ova godina ne isključuje kao izuzetak pošto će nastati potera za repom – posejano je manje od 40.000 hektara.
Unija poljoprivrednika, koja je zahtevala interventni otkup pšenice, napravila je i novi model: dodeliti subvencije za bankarsku kamatu od 5% na tromesečnu potrošnju zrna za hleb (oko 300.000 tona).
Ovo su mlinari prihvatili kao dobar predlog, ali se čeka dalji razvoj situacije. O izvozu pšenice niko ne govori, ali to ne znači da ga neće i biti.
Po svemu sudeći, izgleda, da smo prvu lekciju o pšenici savladali, to jest da od ulaganja zavisi rod, a od visine roda profit. Oko 110.000 malih proizvođača pšenice u ovu formulu se godinama „ne uklapaju”, a ipak seju pšenicu, što govori da ocene javno iznete baš i nisu tačne.
I još nešto: broj kombajna obezbeđuju efikasnu žetvu za sedam dana, broj otkupnih mesta više od 400 je dovoljan za sav rod, razvrstavanje zrna po kvalitetu ima svega 40 silosa. Prinosi od 7.000-8.000 kg/ha su najbolji dokaz da smo pšenicu iz riznice božanskih biljaka uneli na tržište.
KADA ĆE BEOČIN DOBITI LUKU?
Kompanija Grnja iz Pivnica je započela gradnju luke u Beočinu u kojoj će biti više silosa za zrnaste robe.
Osnovnu ekonomsku opravdanost za izgradnju luke sačinila je grupa „Agroexit” za potrebe lokalne samouprave i po tom predlogu u luci će biti omogućen i pretovar kontejnerske robe, a posle tri potpisana ulaganja uz prugu Beočin-Petrovaradin očekuje se efikasno korišćenje ovog objekta.
Od Beča do Đerdapa na desnoj obali Dunava skoro i da ne postoje ovakve specijalizovane luke. Potencijalni korisnici ove luke, kada je reč o žitaricama, obrađuju oko 300.000 hektara, a ako se podignu dva mosta na Dunavu kod Novog Sada i Bačke Palanke broj korisnika će se značajno povećati. Kada bi se podigla hladnjača za duboko zamrzavanje i sistemi za utovar kontejnera sa smrznutim proizvodima, izvoz mesa u Rusku federaciju iz Vojvodine bi znatno pojeftinio.